Kako savladati ego
rebloged from alternativne informacije.com
Općenito
znamo da je ego nešto što samo po sebi nije dobro, da je negdje nešto
pošlo po krivu. To je riječ koju koristimo kada zapravo želimo predočiti
sebe. I postoji jedna vrlo snažna izreka koja kaže: Naša će zadnja
prepreka biti ego, zadatak koji ćemo trebati savladati bit će upravo
ego. U biti, nisam siguran da li je među nama prisutan itko kome će to
poći za rukom, jer je ego vrlo lukav. Ipak, nastavite svoj trud na
svladavanju ega i dokažite mi suprotno! Bilo bi mi drago da mi dokažete
suprotno da vidim da ste ga svladali.
U
suštini dokaz da ste svladali ego je da ga ne izražavate. To značio kad
je Jastvo ili duša kompletna, snažna, savršena, neovisno kakva je
situacija, kompleksnost , intenzitet situacije ili neugoda koju mi
situacija donosi ili može donijeti – ja posjedujem unutarnje izvore da
ispravno odgovorim na situaciju. Tako ću znati da sam svladala ego.
Stoga možete vidjeti u čemu se sastoji težina svladavanja ega. Da li
razumijete u čemu se sastoji težina svladavanja ega? U suprotnom, kad
nismo svjesni sebe, mi smo u egu.
Ipak moj prvenstveni cilj se NE sastoji u borbi poražavanja ega već u kreaciji svog
pravog, prirodnog, istinskog Ja. Jer to će mi tad omogućiti da ne
izražavam ono što u meni nije čisto, istinito, kompletno i savršeno.
Dakle počeo sam s krajem a sad da krenemo iz početka, a to je zapitajmo
se „Kada sam u svojoj osobnoj vječnosti po prvi puta izrazio ego?“ To je
bilo kada Ja tj. moje pravo Ja nije više bilo (osjećalo se)
samodostatno. Samodovoljno znači da ne moram tražiti izvana nešto što bi
zadovoljilo moju unutarnju potrebu. Jer Ego započinje onda kada sam
izgubila vezu sa istinskim sobom, istinskim ja. A čimgod krenem gledati
van, znači da se u tom trenutku odvajam od prave sebe, gubim vezu sa
sobom. A ego je upravo rezultat moje vlastite nepovezanosti sa sobom.
Jer ego nije nešto što je trajno, ego je nešto što dolazi i odlazi.
Ponekad ja mogu biti povezana sama sa sobom – kad doživljavam svoje
unutrašnje kvalitete ego ne dolazi. I obrnuto, kad se osjetim manjkavo,
otvaram vrata egu. Što znači samodostatan? To znači „trajno doživljavam
iskustvo svoje unutrašnje kvalitete.“ Kad sam u tom stanju trajnosti,
ego ne dolazi. No u određenom trenutku mogu se naći pred izazovom da ne
osjećam taj stupanj kompletnosti. U trenutku kad prestanem osjećati
samodostatnost, samodovoljnost, to je trenutak u kojem nastupa ego. Tu
situaciju možemo usporediti s vožnjom automobila i količinom benzina u
rezervoaru. Kad je rezervoar pun, mi vozimo i u određenom trenutku kad
se rezervoar do pola isprazni, auto može i dalje voziti, no postajemo
polako svjesni da ćemo prije ili kasnije, u jednom trenutku morati nešto
učiniti oko tog nedostatka goriva jer znamo da će u nekom trenutku doći
do pražnjenja rezervoara. U tom trenutku moramo postajati sve oprezniji
jer se sad nalazimo u stadiju (na polovini tanka) kad je tank više
prazan nego što je pun. Više u stadiju neimanja nego imanja. Što znači:
ja sam katkad u svjesnosti sebe, a ponekad ne doživljavam istinskog
sebe. Gledajući pritom na van, to se ne naziva odmah egom, nego
ne-izražavanjem istinskog sebe. Kad nisam više svjesna sebe kao
nematerijalnog bića, duhovnog bića, ne mogu svjedočiti o tome da sam
nematerijalno biće i imam duhovna iskustva. No i dalje ja jesam. S
obzirom da sam pomalo izgubila vezu s istinskim sobom a i dalje
postojim, počinjem tražiti nešto s čim bih se identificirala i na taj se
način definirala. Ego je u biti vrlo jednostavan. Štogod nisam istinska
ja, ona nematerijalna duhovna osobnost, to je ego. Ego je
identifikacija sa svim površnim ulogama koje nisu istinsko ja. To je
vrlo vrlo suptilno i stoga je vrlo teško za shvatiti.
No,
dobra okolnost što se tiče ega, sastoji se u tome da se ego može
poistovjetiti s apsolutno bilo čime na svijetu osim s onim što ja (ili
on ) doista jest, svojim istinskim ja. Tako se mogu poistovjetiti sa
svojom misli, bilo kojom misli, dobrom ili lošom. Mogu se poistovjetiti s
načinom na koji se izražavam, ponašam, sa sobom kao pohleponom, mogu se
smatrati egocentričnom osobom, mogu se identificirati sa svojim
radnjama, postupcima, kao i rezultatima svojih radnji. Na primjer mogu
se identificirati s pojmom „ja sam vrlo uspješna, ja sam ona koja
zarađuje puno novaca“. Mogu se identificirati s novcem, „Možete me zvati
Milion-dollar-man“. Mogu se identificirati sa svojom ulogom ili
zanimanjem, ja sam doktor, ja sam nogometaš. Isto tako ego će imati
selektivan način kako će odabirati s čim će se poistovjetiti, jer ne
mogu odjednom biti sve to – i tako odabirem ono što se meni sviđa da se
poistovjetim s tim. Identificirat ću se s onime što mi najbolje ide,
naprimjer, ego se može poistovjetiti s nasiljem – ako moja moć, moje
nasilje može potčiniti ljude da mi se klanjaju, mogu se poistovjetiti s
idejom da na taj način mogu pokoriti svijet pa čak i postati gospodar
svijeta; moj će se ego identificirati s tim nasiljem kao sredstvom da
rastem.
Postoje dvije vrste ega:
ego superiornosti
i ego inferiornosti.
Moje
je vjerovanje da svi mi prvotno nastojimo stvoriti ego superiornosti.
To znači da sve što mogu osvojiti, potčiniti ili stvoriti svojim egom,
to ću pokušavati učiniti i to će biti moj ego. Recimo da sam prije
manifestirao nasilje i da su mi se ljudi klanjali i cijenili me zbog tog
nasilja; potčinio sam mnoge ljude i ljudi su mi iskazivali poštovanje.
No, sad kad sam došao na područje Hrvatske i Srbije, ljudi su znatno
snažniji od mene i ne reagiraju na način na koji su to činili ljudi
odakle dolazim. Sada sam u odnosu na njih malen i stoga moj pristup
nasilja će rezultirati mojim porazom. Stoga, moj selektivan
intelektualni ego će se tada zaustaviti s manifestiranjem superiornosti
jer ga takav pristup više ne može održavati, nego će pribjeći suprotnom
egu inferiornosti kao rezultat jer energija mog nasilja više nije
dovoljna da porazi druge, i tada ću se osjećati: nisam dovoljno jak,
mene nitko ne voli, ne poštuje, itd.
Ego
kao takav je dijelom izraz sebstva, sebe, no ne onog njegovog
najdubljeg istinskog dijela. Ego će i dalje koristiti sve za sebe, i što
je pametniji, on će tu svoju pametnost još više okrenuti
protiv sebe. I čim više nisam u osobnoj stabilnosti, krećem se sve dalje
i dalje u nestabilnost. Što sam više nestabilan, to se ego više
razvija.
Ono što zovemo dobrota duše,
istinskog sebstva, je kad se nalazimo u svjesnosti čistih kvaliteta,
čistoće, mira, ljubavi, radosti, blaženstva… Što je onda prava
svjesnost? Kad sam u svojoj čistoj svjersnosti, počivam na ljubavi,
čistoći, miru, radosti, moja će svjesnost biti čista. Čista svjesnost ne
može misliti krivo, činiti loše ili imati ikakve krive namjere jer je
temeljena na čistim kvalitetama duše. Imati čistu svjesnost znači biti u
suštini svog srca, stopljen u svojoj ljubavi, u svom miru, u svom
znanju. I tad znate da vas ništa ne može pomaknuti iz tog stanja, i
možete reći da ste potpuno stabilni i da ništa ne može kreirati ni
najmanju nestabilnost.
Kada sjedimo u
svom stanju čistog sebstva, potpuno smo stabilni. Ono što kreira
nestabilnost jest odmicanje iz srca sebstva. Rezultat je da svjesnost
tada više nije čista i namjera tada postaje iskrivljena. A kad imate
krivu namjeru, u štogod da se Vaša snaga ili pamet usmjeri, iako vi
prethodno možete imati mnogo postignuća, no s obzirom da sad postoji
ego-stav, vaša će radnja biti usmjerena u krivom smjeru. Jer mi nikad ne
znamo što donosi naredni trenutak, što život kroji, koja će iduća
situacija izroniti, kakve će biti ljudske reakcije, koje su njihove
namjere itd. I kako na cijelom svijetu ne postoji osoba koja je u
potpunosti porazila ego, to znači da nikad ne možemo predmnijevati kakve
će biti reakcija bilo koje osobe, svačija reakcija je nepredvidljiva
jer svatko postupa u skladu s vlastitim interesima. Na primjer, možete
reći nešto dobro o nekoj zajednici, no to možda neće koristiti nečijim
tuđim interesima i ta osoba može pokrenuti određene proturadnje kojima
će onemogućiti vašu da se ostvari. No netko tko ima ego, neće nikad
otvoreno pokazati da se ne slaže s vašim prijedlogom, jer ego dolazi s
puno suptilnijih razina no što mi možemo zamisliti; ta osoba može
izgledati susretljivo, nastaviti se smješkati i dati vam slutiti kako se
slaže, no u drugom trenutku može činiti sasvim suprotno. Na primjer u
vojsci, na ratištu, ono što je interes cijele zajednice ne mora nužno
biti i krajnji ishod. Vojska koja se nalaze na bojištu može napasti
neprijatelja na jedan ili drugi način. No, ako netko tko predvodi vojsku
ima ego, on će preferirati opciju boja u kojem će dovesti svoje sudruge
u opasnost, čak i pod cijenu da će dosta njegove vojske/sudrugova
poginuti, samo kako bi dokazao kako je on bio velik čovjek koji se borio
i porazio neprijatelja. No kad bi izabrao pristup borbe koji je
najbolji za njegove suborce, možda ne bi mogao pokazati tu svoju moć i
veličinu, ona ne bi bila tako vidljiva na van, ali bi njegova vojska
pobijedila sa znatno manjim gubicima.
Isto
tako, svatko od nas razvija ego na svoj jedinstven način u odnosu na
svoju ulogu ili zanimanje, ono čime se bavimo. No, zašto ego više od
svega drugog manifestira samointeres? Prije svega treba reći da je očito
da ako se osjećamo nekompletni, samointeres
nam služi kako bi tu sliku sebe upotpunili, i na taj način smatramo da
je to nešto dobro, što vodi našem napretku. Samointeres odražava našu
temeljnu potrebu sebstva da sebe upotpunimo kao kompletna bića. Pri tome
samointeres percipiramo kao nešto što nije u koliziji ni s kim drugim,
što neće nikog drugog povrijediti. Na taj način mi u pravilu naše želje
za sebe, ono čemu stremino, smatramo dobrima. Želja isto tako može biti
čista, na primjer želja da napredujem, da pomažem drugima, da postanem
bolja osoba, i ona je istovremeno dobra i za druge. Stoga što čini
razliku između čistog samointeresa (čiste želje) i samointeresa ega?
Zašto je jedan dobar, a drugi nije? Odgovor je u biti jednostavan; sebstvo
označava moje stvarno ja, ja postojim kao to sebstvo, ja sam duša, to
sam ja zapravo. Kada sam svjesna svog pravog postojanja, svoje istine,
kad sam u svjesnosti sebe i svoje čiste prirode, koji bi rezultat toga
bio, što mislite? Nemam straha. Ne trebam se braniti, nema nesigurnosti
ili bilo čega negativnog. Mogu napraviti ono što je dobro za mene, i
ništa više od toga mi ne treba, naprosto činim ono što je potrebno u
datom momentu. I tada ,očito ako sam čvrst u tom doživljaju sebe i
svojih kvaliteta na taj (čist, istinit, miran) način, bit ću sklon to
dijeliti s drugima i dijeliti svoje kvalitete s drugima.
Sad
ćemo malo pojednostaviti stvari. Duša je u suštini izrazito društveno
biće jer ona ne postoji sama na ovom svijetu, i prije nje je postojalo
toliko mnogo duša, i stoga je prirodno da je duša povezana s brojnim
drugim dušama. Ego je s druge strane vrlo nedruštveno biće. Zašto je
tomu tako? Pa vrlo jednostavno: zato što je ego već nepovezan sa samim
sobom kao čistim bićem pa kako onda može biti povezan s drugima? I sama
činjenica da sam nepovezan sa sobom predstavlja nedruštvenost prema
sebi, a to se onda odražava i na van. Ako se ne družim sa sobom, kako se
mogu družiti s drugima? Ego će stoga biti vrlo kompleksan u pogledu
društvenih odnosa. Na primjer, ukoliko si mi jako simpatičan, dostupan,
ego će reći: „Okej, ti si dobar, i izražavat ću ti svoju ljubav.“ Ego
favorizira tu osobu. Međutim, ako mi počneš stvarati probleme: „Čekaj, i
vidjet ćeš ti.“ To će biti uvjetovana odobravanja, „dok si mi
simpatičan, prihvaćat ću te, a ako mi slučajno ne budeš simpatičan, ako
ćeš me kritizirati, onda si moj neprijatelj.“ S obzirom na to da svi
živimo u zajednici, moramo se socijalizirati i ego će se morati
povezivati s drugima. No ego nastupa tako da on određuje i uvjetuje način
na koji će se povezati s drugime: ako mi daješ ljubav i želiš mi dobro,
tada će se ego osjećati dobro i prihvatit će vas i dozvoliti da imate
dobar odnos. No ako vi iz nekog razloga ne odobravate način ophođenja te
druge (ego) osobe, njen pristup komuniciranja ili povezivanja, ako ga
iz nekog razloga smatrate krivim ili licemjernim, tada će se ego
osjećati napuštenim, nevoljenim i odbacit će vas iz svog društva,
prekinut će s vama dobre odnose. Na primjer u Kolumbiji, narko mafija je
imala pristup da dođu i ponude vam određenu svotu novca za vašu
kompaniju, no ako vi odbijete njihovu ponudu, oni su uvjetovali da
uzmete taj novac koji su oni ponudili ili ćete izgubiti život. „Ili
kompanija ili metak.“ Na isti način ego nastupa uvjetovanjem (ucjenom):
„Poveži se (onako kako sam si ja zamislio/la) ili umri (odbacujem te).“
Ego
u biti preferira lakši, površniji način povezivanja, jer samim time što
je nepovezan sa sobom ego je slab, nema energije i tako nema onu
neophodnu zalihu energije koja bi mu trebala da bi se stvorili
kompleksniji odnosi. I tako, kad imate pred sobom nekog s egom, neovisno
kako loša osoba ili situacija može biti, ja mogu sa snagom svog
istinskog sebstva pobijediti i promijeniti atmosferu i situaciju jer ego
(s druge strane) nema snagu, ego je sam po sebi slab (uslijed
nepovezanosti). Onaj tko je povezan sa sobom uvijek će biti nadmoćniji.
Što
mi želimo općenito u žovotu? Želimo živjeti u savršenom svijetu.
Savršen svijet označava situaciju koja mi idealno odgovara. To znači da
je sve u harmoniji, ljudi, situacije – mi težimo tom tipu trenutka i
situacije kad je sve oko nas u skladu. U tome je i cilj duhovnosti da
smo u potpunom skladu sa sobom kako bi na taj način, ako primijetimo
bilo što izvana kao neharmonično, da to uskladimo snagom svoje nutarnje
uravnoteženosti i na taj se način harmoniziramo s vanjskim svijetom.
Ego
je sebstvo iza maske i to sebstvo misli da je ono maska; te možete
reći da koju god čistu želju sebstvo ima, ego će ju uzeti, ali neće
imati snagu da je ostvari na ispravan način, nego će je uslijed
nedostatka vlastite snage upotrijebiti na krivi način. S obzirom na to
da je bez snage, ego želi imati savršenu situaciju apriori. Kako ne
posjeduje unutarnju snagu da harmonizira vanjsku situaciju, ego će
nastojati kontrolirati vanjsku situaciju kako bi ona postala upravo
onakva kakvu si je on zamislio ili na način na koji je on smatra uspješnom kroz svoju snagu kontrole. Ta kontrola ega se odražava i u jednoj izreci koja glasi: „Želim poštovanje sada.“
Ako
netko zamijeni sliku o sebi s nekim tko on zapravo nije, on si svjesno
ili nesvjesno mora lagati. Očito, ako trebate lagati, trebate trošiti
znatno više energije, treba vam snage kako biste (prikrili istinu) i
uvjerili sebe i okolinu (u neistinu) da ste netko tko zapravo niste. I
tako, uvjeravate sebe da ste ono što niste, a k tomu nemate niti priliku
dobiti pravi odgovor jer nemate pristup pravoj istini (istinskom
sebstvu). No, podsvjesno to znate pa se krenete uvjeravati da ste
netko/nešto (uloga) tko zapravo niste. Pored toga što nema pristupa
svojoj pravoj prirodi, ego nastoji kontrolirati situaciju, tj. ostati
unutar te lažne maske tako da traži potvrdu drugih da vide na isti način
kao i on, kako bi se uvjerio da je stvar „pod kontrolom“. S obzirom na
to da ego ulaže jako puno energije da stvori tu lažnu sliku, ukoliko
izostane potvrda njegove zamišljene slike s druge strane, on će to
percipirati kao opasnost, tj. da Viuništavate njegov mukotrpni rad i tad će se okrenuti protiv Vas da Vas uništi. Stoga možete razumjeti da će se egoistični ljudi družiti isključivo s onima kojinjih
poštuju i gdje oni ne moraju trošiti odviše truda kako bi dobili
poštovanje. Ili će vas – u suprotnom – nastojati impresionirati,
zadiviti kako biste ga poštovali (silom tj. kontrolom). Ego će to činiti
ukoliko ima dovoljno energije da vas impresionira da ga poštujete, a
ukoliko nema energije da vas impresionira, on će se okrenuti protiv vas
da vas uništiti.
Kao dodatni primjer
ovog fenomena možemo uzeti cvijet. Cvijet sam po sebi ima miris, koji
ima određeni intenzitet. Ukoliko u blizini nema drugih cvjetova, ljudi
koji dođu u bizinu tog cvijeta osjetit će miris cvijeta i divit će mu se
kako je to lijep i mirisan cvijet. No, ako u blizini postoje i drugi
cvjetovi ili čak i neugodan mirisi, oni mogu prekriti miris ovog cvijeta
i tad će ljudi reći da taj cvijet nema miris ili mogu reći da je to
cvijet bez mirisa ili čak da ima loš miris. No ukoliko uzmete 10 kila
tog cvijeta i ekstrahirate njegovu tekuću esenciju – kao parfem – i to
proširite uokolo, ta esencija će imati toliku snagu da će nadjačati bilo
koji miris ili smrad u okolini. Tada će se samo taj miris osjećati. I
to je razlika između ega i pravog sebstva. Sad uviđate da ono što
trebamo činiti jest to da trebamo ostati tako intenzivni u svojoj
suštini da samja taj koji utječe na okolinu a ne da okolina utječe na mene.
Koje su metode da se dosegne ta razina? Bez obzira koliko god mnogo
socijalnog života ja imao, u najmanju ruku isto toliko, i još nešto
više, bismo se trebali povezivati sa sobom iznutra. Jer voditi društveni
život znači okretanje na van, povezivanje s vanjskim svijetom, a to
postepeno vodi ka tome da se u jednom ternutku počinjemo odvajati od
sebe iznutra, ovisno o tome koliko smo prethodno imali unutarnje zalihe
snage. Kad jednom krenemo gubiti vezu iznutra, s načinom na koji
prirodno djelujemo i izražavamo se, počinjemo se više povezivati s
vanjskim. Ako sam više okrenut na izvanjsko, tada se u jednom trenutku –
u namjeri da održim svoj izvanjski izražaj (engl. outside expression)
za što uobičajeno koristim snagu iznutra – dogodi da ta snaga izostane i
ego se potpuno okreće na van i preuzima vlast u punoj snazi. Jedan je
savjet da shvatimo kako se možemo provjeriti jesmo li povezani iznutra
ili izvana. Prije no što idete učiniti neku radnju, razmislite o tome što ćete činiti.
Uobičajeno je da mi trošimo znatno više vremena na činjenje radnji nego
na razmišljanje, no trebalo bi biti upravo obrnuto. Na primjer, 10
minuta promislite prije no što ćete nešto učiniti. I nakon što određena
radnja završi, mi bismo si trebali dati vremena da malo promislimo o tom
što se odvilo, je li ta radnja bila uspješna ili ne, kako se ja sad
osjećam nakon toga itd. U suštini trebali bismo više vremena koristiti
za promišljanje o onome iznutra, a manje o onome izvana. Stoga možete
reći da bilo koja osoba koja je jako okrenuta na van će biti više sklona
da (pasivno) potpadne pod utjecaj vanjskog društva nego što bi ona bila
u mogućnosti utjecati na svoju okolinu (aktivno).
Uzmimo
još jedan primjer drveta. Drvo je drvo zato što ima sjeme i sve
informacije pohranjene u tom sjemenu omogućavaju tom drvetu rast. Sjeme
ima informaciju, tj. znanje (odnosno život) o tom drvetu. No sjeme samo
po sebi ne čini drvo, drvo treba dublje korijene i to korijenje
predstavlja snagu drveta. I ljudi koji pročavaju botaniku i šumarstvo
kažu da korijen i krošnja trebaju biti jednake veličine tj. ono što se
nalazi iznad površine s aspekta volumena je jednako onome što se nalazi
ispod površine. Sjeme i korijenje se nalazi ispod površine i ono je
nevidljivo i u ovom našem kontekstu sjeme predstavlja unutarnji svijet
duše, a krošnja izvanjske aktivnosti te duše. No sad, zamislite da
otrgnete drvo iz njegova korijenja i postavite ga na udaljenost od 100
metara dalje. Drvo će izvana i dalje izgledati kao prije kad je imalo
korijenje, imat će sve vanjske odlike drveta, no neće imati svoju
suštinu. Drvo je odvojeno od svog sjemena i korijenja zapravo i ne može
se smatrati drvetom. I iz daljine se mogu diviti tom drvetu kako je ono
lijepo, kako ima divno šareno lišće, veliku krošnju, no nisam se
približio i još uvijek nisam provjerio istinitost toga. I s malo kiše i
vjetra, primjećujem da to drvo nije više tako snažno. Isto kao i kod
drveta, ego predstavlja stanje kad više niste povezani sa sobom, kad
izgubite svoje korijenje i svoju povezanost sa suštinom, nemate snagu
unutrašnjeg života. I upravo zato što nema snagu, ego nužno mora
pobijediti (uzeti tu snagu izvana) ili će umrijeti i za njega druga
mogućnost ne postoji, jer se nalazi u trajnoj nesigurnosti. Ego je za
svoj opstanak u stanju učiniti bilo što, pa i nešto vrlo loše, kako bi
opstao jer se trajno osjeća ugrožen i učinit će bilo što ne bi li
preživio.
Kad netko ima jako snažan
ego, to znači da je potpuno poistovjećen s nečim što apsolutno nije, što
ne odgovara stvarnosti. To znači da se potpuno odmaknuo od pravog sebe
jer postoje različite razine odvojenosti od sebe koje pak onda za
posljedicu imaju i različite vrste ega. S druge strane, možemo se
pitati: Tko sam ja doista? Ja sam svjesna životna energija,
to sam ja u svojoj suštini. Stoga kad sam u tom doživljaju (svoje prave
prirode), tada cijenim život, držim ga dragocjenim i doživljavam ga kao
dar. No kad prestanem u potpunosti biti povezan sa sobom kao svjesnim
živim bićem, kad sam u potpunosti u svom ego-stadiju, tad niti ne znam
što je uopće život, pa mu ne mogu niti davati važnost i poštivati ga. I
tada ne mogu niti drugoga vidjeti kao život jer i druge percipiram
onakvima kakav sam i sâm, bez života, bez vrijednosti. Na taj način ego
si lako može opravdati uništavanje i ubijanje drugih. I to općenito
objašnjava ubijanje ljudi danas u svijetu; oni sebi to objašnjavaju da
ne ubijaju život nego neki ego koji sam po sebi nema vrijednosti, jer ni
sami sebe ne vrednuju, ne cijene dragocjenost života. Tako možemo
razumjeti zašto se ljudi u vrijeme rata poistovjećuju „ja sam vojnik, ja
sam ta i ta vojska“, odvoje se od sebe. Kroz tu ulogu vojnika on si
daje dozvolu da ubije nekog drugog, da muči neku osobu, ili da učini
bilo što nažao nekome i to neće utjecati na njega osobno jer je on u ulozi
vojnika. No s druge strane kad se vrati u svoj redovni civilni život, u
određenu vrstu rutine i djelomično se poveže sa samim sobom, tad
počinje uviđati što je zapravo činio i da je to možda bilo krivo, i
javlja se savjest. Stoga ako imate ego, možete se veoma iznenaditi kako
ćete reagirati u određenim situacijama. U nekim situacijama možda se još
možete kontrolirati, ego još nema takvu snagu, takvu zastrašujuću
veličinu, no iznenadili biste se u nekim situacijama na koji sve način
možete (egom) reagirati.
I za
završetak, da rezimiramo: zamislite si na koji način izražavate bilo
koju vrijednost, vrlinu: bilo mir, ljubav, vedrinu, suosjećanje,
strpljenje, bilo koju vrijednost, kako se osjećate, što doživljavate
iznutra? Tri stvari su posrijedi:
- osjećate se dobro
- brzina vaših misli nije tako velika, i
- imate dobar osjećaj da imate prilično dobru kontrolu nad sobom.
S druge strane, uzmimo bilo koju slabost, nedostatak, ili manu kao što je pohlepa, lijenost, arogancija, ljubomora itd. Tada:
- mislite brzo
- ne osjećate se dobro, tj. osjećate se loše i
- nemate kontrolu nad sobom.
Općenito
govoreći kada doživljavate neki porok ili slabost, tada je na djelu
izraz ega, dok kada doživljavate vrlinu, uživate u njoj, tada je na
djelu istinsko sebstvo. Stoga treba voditi svoj život s takvom jasnoćom
da kažete: „to okej, to je dobro za mene“. Možete reći „budi dobar, budi
kvalitetan, izrazi vrijednost“ – to je izazov za naš svakodnevni život,
da se osjećamo dobro bez obzira na to kakve situacije nam se događaju i
da uvijek doživljavamo kvalitetu tj. sebe kao osobu punu kvaliteta koja
može pobijediti tu situaciju. Tada ćemo biti uspješni. Drugim riječima,
izreka „Budi dobro – čini dobro“ (Be good, do good),
dakle trebali bismo biti tako dobro da ljudi s kojima dolazim u kontakt
osjete dobrobit od mojih postupaka, kao i unutarnje zadovoljstvo.
- Michel Simon
source- http://alternativainformacije.com/2014/11/kako-savladati-ego/