Interview s D.N.Walschom: Moj posao je probuditi čovječanstvo
U
veljači 1992. Donald Neale Walsch doživio je mistično iskustvo koje je
preokrenulo čitav njegov život. To iskustvo priskrbilo mu je i novu
karijeru, onoga koji pomaže i inspirira milijune ljudi širom svijeta.
Njegova knjiga «Razgovora s Bogom» stekla je ogromnu popularnost i pri
tome ostala čak dvije i pol godine na listi non-fiction bestselera New
York Timesa. Uz pisanje serije knjiga o svojim kontaktima s Bogom Walsch
je još našao dovoljno vremena za osnivanje neprofitne organizacije
ReCreation koja sponzorira predavanja, programe, seminare i radionice za
sve osobe koje su zainteresirane za duhovni i osobni rast.
U vrijeme dok je bio student na
sveučilištu u Wisconsinu Walsch je briljirao u predmetima koje je volio –
engleski, govorništvo, političke znanosti, glazba, strani jezici – i
istovremeno potpuno zanemarivao ostale predmete. Zbog takvog pristupa
bio je prisiljen napustiti svoje akademsko školovanje. Kao
devetnaestogodišnjak pronašao je stalan posao na radio stanici u
Annapolisu, a već s dvadeset i jednom postao menadžer za produkciju.
Vremenom se prebacio na posao vezan uz novine. I tu je brzo napredovao.
Započeo je kao reporter i fotograf i dogurao do urednika.
Nakon novinarstva Walsch je neko vrijeme
radio unutar lokalne političke uprave, a zatim se preorijentirao na
školstvo. Tu je ostao punih deset godina, sve dok nije počeo volontirati
kod dr. Elisabeth Kubler-Ross. Preko nje je po prvi puta došao u
kontakt su duhovnošću i stekao dragocjena iskustva u radu s ljudima. Sam
Walsch kaže da ga je Kubler-Ross vratila natrag Bogu. Njezini govori o
Bogu i njegovoj bezuvjetnoj ljubavi su ga se jako dojmili.
Vrativši se u San Diego Walsch pokreće
svoju vlastitu agenciju za oglašavanje i odnose s javnošću. Iako
određenog uspjeha Walsch se osjećao duboko nezadovoljan i počeo svoje
razdoblje lutanja u potrazi za sretnijim životom. Selio se iz grada u
grad i doživljavao sve veće neuspjehe i udare sudbine. Vatra mu je
uništila sve što je posjedovao, brak mu se raspao, a u automobilskoj
nesreći je slomio vrat. Nakon što se oporavio, ostao je nezaposlen i bio
prisiljen stanovati u šatoru, skupljajući limenke soda vode i piva kako
bi preživio. Obuzela ga je depresija i bio je uvjeren kako je ovo kraj
njegovog života. I onda je došlo do prosvjetljenja. Obratio se Bogu i
dobio odgovor. Kasnije je isticao kako su mu ta teška vremena dala
priliku da nauči najvažnije lekcije i postane sposoban prenositi drugima
Božje poruke.
Što vas je navelo da počnete pisati svoje knjige o razgovorima s Bogom?
Svoje razgovore s Bogom sam započeo prije
oko 12 godina, ili možda čak 15. U to vrijeme se moj život počeo
raspadati. U njemu ništa nije funkcioniralo i ja sam očajnički pokušao
doznati zašto je to tako. Počeo sam dozivati Boga iz dubine samog sebe,
tražiti ga za pomoć jer ja sam nisam razumio. I u jednom trenutku te
večeri 1990. godine primio sam inspiraciju, ili, ako želite, poruku,
primio sam… savjet. Poruke koje su slijedile dolazile su u obliku
razgovora kojeg sam mogao čuti u unutrašnjosti svoje glave. Postavio bi
pitanje i odgovor bi dolazio istog trenutka. Vremenom sam počeo
zapisivati svoja pitanja i odgovore koje sam primao samo u svrhu moje
vlastite evidencije, za moju vlastitu upotrebu. Nije mi uopće padalo na
pamet da ću jednom stvoriti knjigu. No, kasnije, za vrijeme tih
razgovora bilo mi je rečeno da će to jednom postati knjiga. Tada sam
shvatio da poruke koje sam primao nisu bile namijenjene samo meni, nego
čitavom čovječanstvu. Ja nisam preuzeo ulogu pisca, nego sam uistinu
postao sekretarica koja bilježi ono što joj se kaže. I to je bio moj
posao. Moj posao je bio da postavljam pitanja i nakon toga bilježim ono
što mi se diktira kao odgovor. To trenutno činim preko 10 godina,
pružajući drugima informacije u seriji knjiga nazvanoj «Razgovori s
Bogom». Ima ih ukupno deset, a zadnja od njih je upravo izdana i zove se
«Kod kuće s Bogom». To je posljednja knjiga u seriji «Razgovora s
Bogom».
Koja je vaša uloga u snažnim promjenama koje zahvaćaju čitavi svijet?
Što se tiče moje uloge, ona je da, koliko
mogu, probudim čovječanstvo, jer ono je kao jedan ogromni mjesečar koji
hoda u snu. Mi ignoriramo znakove i signale svojeg vlastitog uništenja.
Uništenja okoliša, političkog uništenja, financijskog uništenja,
fizičkog uništenja preko vojnog djelovanja i terorizma, pa čak i
duhovnog uništenja, jer koristimo naša suprotstavljena mišljenja o Bogu
kako bi uništili jedni druge. A ono što ja nastojim učiniti je da
probudim čovječanstvo, ne samo da ga probudim kako bi uočilo probleme,
koje, da budem iskren, svi mi uočavamo i znamo, nego da ga probudim i za
traženje mogućih rješenja kojih je to čovječanstvo nesvjesno. Mi tih
rješenja nismo svjesni ili jednostavno ne želimo da ih prihvatimo.
Dakle, moj posao, ili kako vi kažete uloga, u svjetskim događanjima je
da probudim čovječanstvo i da vidimo da li možemo promijeniti vremena i
preokrenuti tok ljudske povijesti prije nego što to bude prekasno.
Razumijem vas. No, čovječanstvo nije lako probuditi.
Da, nije nimalo lagano. To je, dapače,
vrlo teško jer većina ljudi spava i poput mjesečara prolazi kroz svoje
živote, hipnotizirani i nesvjesni. Nije nimalo lagano. Slažem se s vama
da je sve to vrlo komplicirano.
Pokušaj buđenja čovječanstva sliči mi na plivanje nasuprot struje.
Da, to je kao plivanje uz rijeku. Slažem
se s vama. No, tokom ljudske povijesti bilo je ljudi koji su upravo to
činili. Ljudi koji su plivali nasuprot struji. Mi se sjećamo tih ljudi
jer su oni promijenili smjer struje. Oni su promijenili smjer i tok
ljudske povijesti. A to su učinili upravo zato jer su bili spremni
krenuti suprotno od struje. Ti ljudi iz drevnih vremena kao što su Isus,
Buda, ili Muhamed, ili iz onih modernijih, kao što su Gandhi ili Martin
Luther King, bili su ljudi koji su krenuli protiv struje i rekli: «Ne
tim putem, nego ovim.» To što je teško samo znači da je vrijedno, jer da
nije teško, onda se zbog ničega ne bi trebali brinuti i ništa ne bi
trebalo učiniti. U pravu ste. Teško je, to je plivanje nasuprot struje,
no netko to treba učiniti i to treba učiniti u odmah, a ne za 25 godina.
Ako to nećete biti vi, ili to nećemo biti mi, onda je pitanje tko će to
uopće učiniti.
Možda se može uzeti pozitivnim znakom što tolika količina ljudi iz različitih kultura čita vaše knjige?
Da, to je pozitivan znak, no to nema neku
veću važnost ukoliko ih oni čitaju na način bježanja od života. Oni bi
trebali prihvatiti istinu. No, ukoliko ih čitaju samo na način uživanja u
stvarima koje vole čuti, onda to nema nikakve koristi. Ukoliko čitaju
tako da se prosvjetljuju i postaju više svjesni, te prenose u
svakodnevnu aktivnost ono što pročitaju, tada činjenica da tako velika
količina ljudi čita moje knjige može biti prekrasna. Vi ste u pravu,
moje knjige su prevedene na 32 jezika i objavljuju se širom svijeta
unutar vrlo različitih kultura. To je točno. No, ja neću biti zadovoljan
sve dok ne vidim promjenu u ponašanju i načinu na koji čovječanstvo
doživljava život.
Primjećujem da jako puno ljudi u
svijetu razmišlja i razgovara o duhovnosti i Novom dobu, no situacija
unatoč toga nije nimalo blistava. Svuda oko nas su ratovi i siromaštvo.
Ljudi jednostavno ne žive sretnim životom. Koji je razlog tome?
To je zato što ne znamo istinu o tome tko
smo mi. Ne znamo se odnositi jedni prema drugima i stalno stvaramo
probleme. Isto tako ne znamo tko je Bog i kakav je njegov odnos spram
nas, što je život i koja je njegova svrha. Sve dok odbacujemo stare
istine o tome tko smo mi, tko je Bog i što je život, mi ćemo biti
nesretni. Ideja koja izaziva svu našu patnju ideja da smo odvojeni.
Jedni od drugih. Da smo odvojeni od Boga i da smo odvojeni od života.
Stalno insistiramo na toj odvojenosti, a to stvara većinu bola i patnji u
svijetu. Ukoliko uspijemo prihvatiti ideju da nismo odvojeni i da smo
svi jedno, ili da smo barem pripadnici iste porodice, većina naših
patnji će nestati. Nikada nećemo tretirati pripadnike naše porodice kao
što tretiramo ostatak svijeta. Nikad ne bi dopustili da oni budu gladni
ili da ih ubijaju. Nikada ne bi dopustili da 400 djece umre dnevno zbog
gladi na našem planetu. Nikada to ne bi dopustili ako bi sve ljude
doživjeli kao pripadnike iste porodice. No, mi ne prihvaćamo činjenicu
da svi pripadamo istoj porodici, štoviše smatramo kako smo bolji nego
pripadnici neke druge porodice. I tako, smatramo da su kršćani bolji od
Židova, Židovi bolji od muslimana, ili muslimani bolji od kršćana i
Židova, ili Rusi bolji od Hrvata, ili Hrvati bolji od… tko da zna od
koga. Ha, ha. I tako mi ne samo da imamo ideju da smo sami i odvojeni,
nego i ideju da smo bolji od ostalih grupa. Muškarci su bolji od žena,
ili žene bolje od muškaraca, bijelci su bolji od crnaca, ili crnci bolji
od bijelaca. Hinduisti su bolji od muslimana, ili muslimani bolji od
hinduista. Ili bilo što, bilo što. I mi ćemo prije ubiti druge nego što
odbacimo ideju da smo bolji od ostalih. Ideja da smo jedni bolji od
drugih je ideja koja nas ubija. Mi ćemo prije ubijati jedni druge nego
da priznamo da nitko nije bolji od drugog i da smo svi jedno. I mi to
činimo. Ubijamo naš okoliš, ubijamo planet Zemlju odbijajući da
spriječimo globalno zatopljenje… I činimo to i s dušom čovječanstva koja
je sada na velikoj kušnji.
Postaviti ću vam pitanje o zlu. Mislite li da ono postoji?
Zlo postoji u srcima i umovima ljudskih
bića, no ono ne postoji empirijski kao statična funkcija univerzuma. Zlo
se može stvoriti idejama i aktivnostima koje izlaze iz onog što nije
istinito. Zlo je živjeti unatrag, umjesto živjeti prema naprijed. Na taj
način stvaramo nešto što je potpuno izobličeno. Nije nimalo čudno što
se na engleskom zlo kaže evil, što je obrnuto od živjeti (live). Ukoliko
pokušate ići ulicom natraške, neće biti nimalo čudno što ćete se
sudarati s ljudima i zidovima. Mi se trebamo pokajati, što uistinu znači
preusmjeriti svoje kretanje i pogledati kamo se ide. To je izazov 21.
stoljeća. On je povezan s uništavanjem okoliša i političkim razlaganjem
institucija, te vojnim uništenjem ljudi koje se povećava tolikom brzinom
da će u idućih 5 do 15 godina dovesti do kraja onog što možemo nazvati
ljudskim eksperimentom. Život u nama poznatom obliku će prestati
postojati na ovom planetu. Imati ćemo i dalje život, no ne onakav kakvog
smo do sada poznali. Živjeti ćemo u skloništima, ako ne pod zemljom. To
će uistinu biti stravični život Georgea Orwella iz «1984.». Ono što je
on predvidio se već počelo dešavati. Špijuni su u zraku i kamere svuda
po zgradama. U Londonu postoje kamere posvuda po krovovima zgrada i po
javnim svjetiljkama. Isto je i u Chicagu. Ako prođete središtem Londona,
biti ćete fotografirani 300 puta tajnim kamerama koje vas prate sa svih
strana i prate vašu aktivnost. Na Trinidadu postoje dva velika balona
koja lebde u zraku i 24 sata stalno snimaju što se dolje dešava. Kažu da
tamo ima toliko kriminala da je potrebno oko koje gleda s neba kako bi
bila spriječena ilegalna aktivnost. Ovaj svijet iz noćne more neće biti
izliječen preko politike, novca, a sigurno ne i preko bombi i ostalog
oružja. Problem čovječanstva je povezan uz nešto drugo, on je duhovni
problem i jedino na taj način se može riješiti. Trebamo promijeniti
način na koji razmišljamo i u što vjerujemo. To su fundamentalna
vjerovanja o Bogu, životu i o nama samima koja trebaju biti
promijenjena. Ako to ne učinimo, uzrokovati ćemo potpunu destrukciju
našeg planeta.
Izgleda da svijet u kojem živimo ima u samom sebi problem, neku vrstu greške. Koji, po vašem mišljenju, izvor te greške?
Korijen te greške je ideja da smo
odvojeni od Boga. Ideja da smo protjerani iz raja i da se nekako moramo
vratiti do Boga. Ta praiskonska greška je praiskonski grijeh. Religije
jedna za drugom prenose tu praiskonsku grešku, od jedne generacije na
drugu. Mi trebamo novu ideju, novu kulturološku priču, priču jedinstva a
ne razdvojenosti. Ta kulturološka priča može izliječiti ranu koja
postoji u psihi čovječanstva.
Što mislite o svjetskim religijama?
Svjetske religije imaju dobru namjeru,
žele najbolje, ali to ne čine. Zbog svoje nepotpunosti one su opasne.
Većina postojećih religije su postale opasne jer hrane naše sustave
vjerovanja koji uzrokuju međusobna sukobljavanja. One su zamišljene da
bi liječile rane čovječanstva, no one ponovno otvaraju te rane i pri
tome ih povećavaju. Iz tog razloga kažem da je većina njih opasna.
Istraživanje koje je prije 18 mjeseci provedeno u Ujedinjenim narodima
pokazalo je da 69 posto Amerikanaca vjeruje da je glavna prepreka
svjetskom miru upravo religija. I to je istina. Zbog svojih vjerovanja
mi se sukobljavamo i ubijamo jedni druge. One su stvorile svijet
razdvajanja.
Učestvovali ste u stvaranju filma o indigo djeci. Kako gledate na njihovu ulogu u budućim svjetskim previranjima?
Mišljenja sam da veliki broj mladih ljudi
u ovom svijetu razumije puno više nego kad smo mi bili djeca. Njihov
dolazak je prirodni dio procesa evolucije. On nam donosi sve svjesnija
bića. Svaka nova generacija je svjesnija od onih prije. Na djelu je
prirodni proces evolucije koji na naš planet dovodi djecu i mlade osobe
koja su puno svjesnija što je istina nego većina ljudi iz prošlosti.
Indigo fenomen nije misterija nego prirodni dio evolucije vrste. Jedino
pitanje je da li će to biti dovoljno da se spasi čovječanstvo ili ćemo i
dalje ostati zatvoreni za nove ideje. To je jedino pitanje. Moja je
nada da će indigo djeca i indigo ljudi biti u stanju djelovati dovoljno
brzo da donesu promjene. Trenutno smo uključeni u trku s vremenom.
Imate li kakvu poruku za vaše hrvatske čitatelje?
Da, probudite se! Ha, ha.
Vrlo jednostavna poruka.
Da, probudite se. Pogledajte što se
dešava i procijenite što možete učiniti obzirom na iskušenja s kojima se
suočava svijet. Probudite se i postanite veći. Morate postati širi i
proširiti svoj vidokrug izvan granica svoje porodice, svog stola, svoje
dnevne sobe… iskoračiti u svijet i uspostaviti kontakt sa svojim višim
dijelom koji će nam prenijeti Božansku ideju što znači biti ljudsko
biće. Moramo pozvati ostatak svijeta, jednog po jednog, da se izliječi i
promijeni svoje ideje, kako bismo mogli promijeniti smjer povijesti. Ja
sam kreirao grupu koja se naziva «Grupa 1000». Tražim tisuću ljudi
širom ovoga svijeta koji se sa mnom slažu da je vrijeme da se poduzme
akcija, i koji su spremni da tu akciju provedu zajedno sa mnom. Uvjeren
sam da na taj način možemo promijeniti svijet u manje od deset godina.
Zato sam kreirao tu grupu, i pozivam svakoga da dozna više na web
stranicama http://www.thegroupof1000.com/ koje su namijenjene čitavom svijetu.
- Razgovarao: Igor Ognjenović
source: http://alternativainformacije.com/2013/08/15/interview-s-d-n-walschom-moj-posao-je-probuditi-covjecanstvo/
Нема коментара:
Постави коментар