Jednom
se dogodilo da je zen samuraj, zen ratnik došao ranije
kući
s fronte i našao svoga slugu u ljubavnom zagrljaju sa
svojom
ženom. Budući da je bio čovjek odan zenu, rekao je
sluzi:
"Nemoj se brinuti! Samo ti završi svoj posao, ja te čekam
vani!
Morat ćeš uzeti mač u ruke i boriti se sa mnom. To je
savršeno
u redu, bilo što se dogodi. Ja čekam vani."
Jadni
sluga počeo je drhtati. On ne zna ni kako se drži mač
u
ruci, a njegov gospodar je poznati ratnik. On će odsjeći
njegovu
glavu jednim zamahom. Zato otrči kroz stražnja vrata
do
zen učitelja koji je također bio učitelj ratnika i reče mu:
"Upao
sam u nevolju. Sve je moja pogreška, ali dogodilo se."
Učitelj
posluša njegovu priču i reče: "Nema potrebe da se
brineš.
Naučit ću te kako da držiš mač. Ali kažem ti kako nije
važno
što je tvoj gospodar veliki ratnik. Sve što je važno je
spontanost.
A u spontanosti ti ćeš biti bolji, jer čini se da tvoj
gospodar
vjeruje kako njegov sluga nema prilike da preživi.
Taj će
sukob biti sličan igri mačke i miša. Zato se nemoj
zabrinjavati.
Budi potpuno uvjeren u sebe i udari ga snažno
jer
to je tvoja jedina prilika da preživiš. Nemoj biti malodušan,
nemoj
sebi postavljati uvjete misleći da će ti on možda
oprostiti.
On ti nikad neće oprostiti - morat ćeš se boriti s
njim.
Ti si ga izazvao. Ali nema problema - čini mi se da ćeš
ti
pobijediti."
Sluga
to nije mogao vjerovati, pa učitelj reče: "Moraš shvatiti
da
sam ja i njegov učitelj i znam da će se on ponašati onako
kako
je vježban. Budući da svršeno dobro zna da će pobijediti,
on
se neće ponašati bezuvjetno, a ti nemaš druge alternative
nego
da budeš bezuvjetan. Samo budi potpun. Ti ne znaš
kamo
udariti, zato udaraj svuda. Jednostavno poludi!"
Sluga
reče: "Učinit ću to, ako tako kažeš. Zapravo nemam
nikakve
šanse da preživim, zašto to onda ne bih obavio
savršeno?"
Vidjevši
da je došlo vrijeme, nauči kako držati mač, vrati se i
pozove
svoga gospodara: "Evo me!"
Samuraj
nije mogao vjerovati svojim ušima. Mislio je da će
sluga
pasti pred njega, da će plakati i jecajući ga moliti za
oproštaj.
Ali umjesto toga, sluga je riknuo poput lava, imao je
u
ruci mač od zen učitelja. Samuraj je prepoznao mač i upitao
ga
odakle mu.
Sluga
odgovori da ga je dobio od samurajevog učitelja pa reče:
"Hajde
sada, neka se odluči jednom za uvijek. Ili ću ja preživjeti
ili ćeš
ti preživjeti. Obojica ne možemo."
Samuraj
osjeti slabi drhtaj u svome srcu, ali još je uvijek mislio:
"Kako
on to može učiniti? Potrebne su godine vježbanja. Ja
sam
se godinama borio u ratovima, a ovaj jadni sluga..." ali
morao
je izvaditi svoj mač.
Sluga
je zaista poludio. Ne znajući kamo da udari, udarao je
posvuda...samuraj
je bio zbunjen jer on se znao boriti s bilo
kojim
ratnikom koji je znao kako se boriti - ali ovaj čovjek ne
zna
ništa i radi sve moguće stvari. Sluga ga gurne prema zidu
i
samuraj ga je prisiljen zamoliti: "Molim te, oprosti mi! Ubit
ćeš
me. Ti ne znaš kako se boriti, što to radiš?"
Sluga
reče: "Nije riječ o tome što radim. Ovo je moj posljednji
trenutak
i učinit ću sve potpuno." Sluga pobijedi, a ratnik otiđe
do učitelja
i reče: "Kakvo si to čudo učinio? On je postao tako
veliki
ratnik za pet minuta, tako je udarao, tako glupo je to
radio,
da me je skoro ubio. On ne zna ništa, ali mogao me je
ubiti.
Gurnuo me je do zida moje kuće i prislonio mač na moja
prsa.
Morao sam ga moliti da mi oprosti, morao sam mu reći
da
je u redu sve što radi i da to može i dalje obavljati."
Učitelj
reče: "Moraš naučiti lekciju da je važno biti cjelovit i
bezuvjetno
apsolutan... a nije važno biti poražen ili pobijediti.
Važno
je da je čovjek potpun, a potpun čovjek nikad nije
poražen. Njegova
potpunost je bila njegova pobjeda."
Osho, Knjiga o muškarcu
ode na fb !
ОдговориИзбришиnemas "like" dugme, pa moram ovako.... :)