OSJEĆATI MIR JE IZBOR

9Ožu

Svakome tko ne živi s glavom u pijesku sada je očito da trenutno doživljavamo
nagli razvoj na svim razinama našeg ljudskog iskustva. Svakog
je dana negdje u svijetu još jedan potres, poplava, rudarska katastrofa,
političko razotkrivanje, financijska kriza, javno razotkrivanje neke vrste
neetičkog ponašanja i masovni građanski nemiri. Cijele zemlje pucaju po šavovima i
pribjegavaju nasilnoj odmazdi.





Ako izbliza ispitamo svoje neposredno okruženje svjedočit ćemo dokazu tog
potresa upravo unutar svoje sredine. Ono
što se događa u čitavoj prirodi svjetske pozornice također se očituje i kao tema
razgovora na vrhu svačijeg jezika. Sukob
i kaos u ovom ili onom obliku sad
su u porastu. Velika
promjena je u pokretu.

Stoga je upravo sada, dok se sve ovo odvija, presudno odati
počast iskustvu koje izgleda da zauzima stražnje mjesto: Miru. Upravo
sada nema ništa važnije od toga da se svakodnevno prisjetimo da je iskustvo mira
osobno postignuta odgovornost – a
ne nešto što nam je predala neka politička, ekonomska, društvena ili religijska
organizacija. Iskustvo
mira se uvijek najprije
susreće kao osobno osjećajno stanje, a tek
kad se jednom osobno osjeti, tada
zrači kao kolektivno iskustvo. Izvoran
osjećaj mira izbija samo iznutra.

Jedna od najvećih prijevara koju sami sebi podvaljujemo,
individualno i kolektivno, je
naše isticanje zamisli da ‘trebamo izgraditi mir’. Jeste
li primijetili da ništa što smo napravili kroz cijelu našu dokumentiranu ljudsku
povijest u pokušaju da ‘izgradimo
mir’nikad nije upalilo? To
je zbog toga što je sama ideja da je ‘mir
nešto što se može izgraditi’, bilo
ratom, raspravom,
debatom, sporazumom
ili potpisivanjem ugovora, varljiva
i stoga pogrešna.

Svaka zemlja ili organizacija koja tvrdi da je postigla mir
pomoću takvih sredstava s vremenom je pokazala da je sve što se postiglo bila ‘privremeno
nametnuta kontrola’, čija
je jedina posljedica ta da su ljudi neko vrijeme živjeli u tihom očajanju i
potisnutim stanjima pasivne agresivnosti prije nego što su se nezadovoljno
ponovno pobunili.

To je zbog toga jer se mir ne može ‘izgraditi’ – ni
na Srednjem istoku, Južnoj
Africi, Indoneziji niti bilo gdje drugdje. Mir
već postoji unutar iskustvenog tkiva Kreacije. Osjećajna
vibracija koju mi ljudi doživljavamo kao mir stvorena je mnogo prije nego što
smo se mi pojavili i postojat će dugo nakon što budemo zamijenjeni drugom
dominantnom vrstom. Vibracija
mira je svuda. Mir
je dostupan čak i usred ratom rastrganih zemalja kao što su Irak, Afganistan i
sve druge regije trenutno uvučene u ljudski sukob.

Odsutnost sukobljenih ljudi iz bilo koje okruženja odmah otkriva očito
zračenje osjećajnog mira. Samo
to što ponašanje sukobljenih ljudi ometa tu rezonancu ne znači da ona više ne
postoji.

Mi neprestano ulazimo u ponašanja i razgovore s namjerom da ‘pokušamo
izgraditi mir’ samo
zato jer ne shvaćamo što izvorni mir jest. Zbog
našeg trenutnog stanja fizičkog, mentalnog i emocionalnog nemira ne shvaćamo da
je izvorni mir iskustvo koje
osjećamo samo i jedino osobno. Umjesto
toga pretpostavljamo da je to neki sporazum koji ostvarujemo kolektivno
dogovorom. To nije istina. Mir
je naš da ga osobno osjećamo u kojem god trenutku to odaberemo, jer
je njegova rezonanca ono što nas okružuje gdjegod da jesmo. Međutim,
na nama je da odaberemo osjećati
ga.

Sada, u ovom trenutku, svatko
tko čita ovaj članak može se osjećati ispunjeno mirom – ako
je odabrao. To
nije iskustvo koje nam netko treba organizirati kroz debatu, raspravu
ili sporazum. Nijedna
druga grupa ne treba biti savladana niti premještena da bismo bili sposobni
osjećati mir. Takve
zamisli su neprestane smetnje od izvorne spoznaje mira. Ne
moramo se s nikim pomiriti – moramo
postati svjesni mira kao osjećaja u svom srcu, a zatim
odabrati boraviti u toj svjesnosti, bez
obzira na sve.

Mi čak izražavamo očiglednost ove istine unutar našeg jezika. Ne
kažemo ”Mislim
mir“ ili ”Radim
mir“. Kažemo ”Osjećam mir“. I
stoga nitko – nijedan
prijatelj, političar, svećenik,
profiter, roditelj niti
roditelji nemaju sposobnost osjetiti išta u vaše ime – nitko
dakle nije odgovoran da osjećamo ili ne osjećamo ispunjeni mirom. Osjećaj
mira je osjećajno iskustvo koje je već slobodno dano svakom ljudskom biću. Međutim,
naša je odgovornost odabrati ući u tu osjećajnu svjesnost i sadržati je.

To je naravno mjesto gdje uvijek postaje škakljivo. Mir
je beskompromisan. Ili
ga odaberemo osjetiti – ili
odaberemo osjetiti nešto drugo. Ne
možemo osjećati mir I istovremeno
održavati osjećaj da smo u pravu i da mora biti po našem. Ne
možemo osjećati mir Istovremeno se osjećati osvetoljubivima. Ne
možemo osjećati mir I istovremeno
osjećati opravdanim da imamo ‘zadnju
riječ’. Ne
možemo osjećati mir I na
ikakav način se ponašati štetno prema drugom ljudskom biću ili živom stvorenju. 

Ne
možemo osjećati mir Istovremeno nametati svoju volju drugima. Ne možemo
osjećati mir I istovremeno
smatrati da je naša religija jedini ispravan način za komunikaciju s onime što
je za nas Bog. Ne
možemo osjećati mir I istovremeno
zauzeti stranu u nekom sukobu.

Mir također zahtijeva spremno otpuštanje. Cijena
toga da se osjećamo mirnima SADA – u
ovom trenutku – uvijek
je određena našom spremnošću da integriramo rane počinjene u prošlosti.
To je zato jer sve što se događa u našem životnom iskustvu upravo sada, a
sprečava nas da uđemo u osjećajnu svjesnost mira, uvijek ima nekakve veze s
nečim što se dogodilo u prošlosti.


Upravo sada, u
ovom trenutku, ako tako odaberemo, dobrodošli
smo osjećati mir.

Stvarno pitanje koje se trebamo zapitati je: „Da
li doista želimo mir?“ To
može izgledati kao očigledno pitanje sa jednako očitim odgovorom – ali
nije. Većina
nas mogla bi odmah odgovoriti da zaista biramo mir, ali
kada dođe do neprilike, također
se osjećamo opravdanima da se odaberemo osjećati da smo u pravu, da budemo
osvetoljubivi ili da imamo kontrolu – umjesto
da osjećamo mir.

Stvarnost je ta da nitko ne stoji između nas i osjećaja mira. Možemo
iskusiti taj osjećaj upravo
sada. Mir
je osjećajna rezonanca koju je već stvorilo ono što je za nas Bog, a
ne nešto što ćemo jednog dana napraviti mi ljudi. Međutim,
da li mi ustanemo svakoga dana i odaberemo osjećati mir koji je već stvoren za
nas ili još uvijek pogrešno čekamo da netko ‘napravi
da se mir dogodi u našu korist’?

Mir u svijetu postoji samo kad ga odaberemo osjećati upravo sada, unutar svog
vlastitog iskustva, dok se krećemo kroz svijet. Nema drugog načina da se izvorno
s njim susretnemo.
Ako se ne osjećamo ispunjeni mirom upravo sada, to
je zato što nismo odabrali to osjećati. To je tako jednostavno. Ako se
pridružimo sadašnjem tijeku većine i naše se osobno iskustvo pogorša u rastući
sukob, vjerojatno
je da smo ogorčeno odabrali biti u pravu ili zauzeti stranu u nekoj ljudskoj
drami koja se odvija, umjesto
da osjećamo mir. Zapamtite
da je izraz ”Mir
s vama“, a
ne ”Mir s
njima“.


Također zapamtite da bivanje mirnim nije, i nikada neće biti, iskustvo
ostvareno kao organizirana grupna aktivnost. Ono
je uvijek izbor donesen kroz prihvaćanje zrele razine osobne odgovornosti. Ne
možemo ostvariti mir glasajući za njega, namećući ga, zarađujući više novaca
da bismo ga mogli priuštiti niti zauzimanjem strana da nametnemo svoju verziju
istine. Primamo
osjećajnu svjesnost mira samo kao direktno iskustvo, svjesno birajući da ga
osjećamo i da živimo iz te osjećajne rezonance najbolje što možemo svaki dan.
Ako ga osobno ne odaberemo osjećati, on
ne ulazi u naše iskustvo. Tek
kad ga odaberemo kao ”osjećaj
koji svjesno nosimo u svom srcu“, mir zrači prema van
i utječe na kvalitetu našeg razmišljanja i našeg djelovanja.

Upravo sada, kada
većina svijeta nesvjesno upada u sve veći sukob i kaos, nema
ničega važnijeg od održavanja osobne svjesnosti o tome što mir uistinu jest. Nitko
nam neće platiti da budemo mirni. Nitko
nas neće pogladiti po leđima niti pisati o našem miru u nekom časopisu. Nitko
nam neće dati Nagradu za mir i održati konferenciju za novinare o tome. Izvorni
mir neće postati dio vijesti u svijetu koji još uvijek pogrešno vjeruje ‘da
je mir nešto što se treba izgraditi’.

Mir je tiho, mirno,
odabrano osjećajno
stanje, koje
rezonira u srcu pojedinca.

Kada smo sposobni probuditi se i započeti svaki dan
prisjetivši se odabrati osjećati mir – barem
samo u dijelovima našeg dana – tada
služimo čovječanstvu održavajući jasno svjetlo zdravog razuma u svijetu kada ga
većina potpuno gubi iz vida.

Dobrodošli ste hodati danas ispunjeni mirom. Mir
je dar Božje volje svima, a
ne posljedica nekog ljudskog proglasa. Njegova
osjećajna rezonanca je osobni izbor srca, a
ne političko pravo postignuto kroz neku organizaciju.




Mir je dostupan kao iskustvo u tebi i u meni, upravo sada. On
je naš izbor. Uvijek
će se iskusiti samo izborom.


Izvor: http://www.thepresenceportal.com

source: http://meditacijayoga.wordpress.com/2014/03/09/osjecati-mir-je-izbor/