Ošo - Ako slijepac slijepca vodi, obojica na kraju padaju u jamu

Ošo - Ako slijepac slijepca vodi, obojica na kraju padaju u jamu

 

 Vi saznajete samo kroz suprotnosti. Doživljavate vlastitu životnost tek u trenutku kada umrete - prije toga i ne znate da ste živi. Dakle, života ste svjesni tek kada ste propustili priliku da nešto učinite s njim. Smrt vam objašnjava život - ali tada je kasno.., suviše kasno.

Isus je rekao: “Ako slijepac slijepca vodi, obojica na kraju padaju u jamu”.
I zato, ne budite stidljivi! Idite... Negdje se pojavio čovjek koji ima oči da vidi - inače, ljudi zaista imaju potrebu da ih netko vodi. Čak i ako niste u stanju naći Buddhu ili Isusa, vi ćete svejedno već naći nekoga - jer potreba da se slijede tuđe stope stvarno je velika. Zašto? Zbog toga što vi ne znate gdje da idete; netko vam kaže: “Ja znam”, i stvar je gotova.

Isus sada nije dostupan, Buddha se ne rađa svakoga dana, ali potreba je preživjela! Ako niste u stanju pronaći zdravu hranu, vi ćete jesti sve i svašta - jer glad se javlja svakodnevno, bez izuzetka. Pronaći slijepca vrlo je jednostavno, jer i vi ste slijepi - samim tim, imate zajednički jezik. Vi pripadate istom svijetu mraka, doline i laži. Vas će lakše ubijediti jedan slijepac nego čovjek koji vidi - jer oni koriste različite jezike, a vi ste već upoznati sa izrazima slijepca.

Oduvijek je bilo lakše slediti lažnog učitelja, i to prvenstveno zbog toga što ste i sami lažni - toliko je sličnosti između vas da se odmah namirišete. Ali, Isus upozorava: “Ako slijepac slijepca vodi, obojica na kraju padaju u jamu”.

Jednom se dogodilo: Mula Nasrudin je bio veliki učitelj, i kada je umro, njegova dva najbliža učenika izvršila su samoubistvo - jer, mislili su: “Što ćemo bez učitelja na ovome svijetu?” Tako se, eto, desilo, da njih trojica zajedno prođu kroz nebeske dveri. Kada su bili pred kapijom, Nasrudin se okrenuo i rekao onoj dvojici: “Pogledajte! To je ono što sam vam bio obećao - a ja uvijek ispunim svoje obećanje. Došli smo u raj!”

Kada su ušli, vodič im je objasnio kako stoje stvari: “Vi ćete ovdje živjeti čitavu vječnost, i kakva god da vam je potreba, samo mi recite, i ona će odmah biti ispunjena”. Nasrudin je sa divljenjem saslušao te riječi, pa se opet obratio učenicima: “Kao što vidite, vaš učitelj se uvijek drži svojih obećanja”.

Njihovo ushićenje trajalo je sedam dana, jer čim bi nešto poželjeli, željena stvar se misteriozno pojavljivala pred njima. Sve njihove žudnje sa kojima su se družili hiljadama života bile su ispunjene u tih tjedan dana - jer tu nije postojao ni najmanji napor, ili pak vremenski jaz. Ali, već sedmog dana sva trojica su počela osjećati kako tu nešto nije u redu, jer, pošto su sve dobivali maltene odmah, nije bilo nikakvog uživanja. I kada god nema razmaka između želje i njenog ispunjenja dolazi do stanja zasićenosti - zbog toga svi bogataši umiru od dosade. Siromašak još i može uživati u nečemu, ali buržuj teško, stvarno teško.

Pogledajte kraljeve: jednostavno su otužni, dosada ih razjeda, jer im je sve dostupno. Dakle, vidimo da je dostupnost mnogo veći problem od siromaštva jer siromah barem može da se nada.

Već nakon sedam dana Nasrudin i njegovi učenici bili su potpuno zasićeni, jer su uživali sa najljepšim ženama, pili su najskuplja vina, oblačili najfiniju odjeću i jeli najprobraniju hranu. Sve u svemu, živjeli su kao carevi. Ali - što dalje? Nakon samo tjedan dana, Nasrudin je potražio vodiča: “Znate što, mi bismo željeli da malo otvorite prozore kako bismo bacili pogled na Zemlju”.

“Ali zašto?”, vodič se iznenadio.

“Pa, samo zbog toga da bismo povratili privlačnost svim ovim divnim stvarima, jer pogled na Zemlju preporodio bi snagu naših želja”. Vodič im je uslišao i tu molbu, pa su njih trojica sa uživanjem posmatrali jadne ljude koji se muče za svaku koricu kruha - i, pomoću kontrasta, oživjeli su vlastitu čežnju za malim životnim radostima. Međutim, ta njihova radost potrajala je samo sedam dana, i već nakon druge sedmice, dosada je počela da ih nagriza. Bilo im je mučno sve ono što su radili, a ponovni pogled na Zemlju više nije mogao da im produbi otupljenu oštricu čula.

Tako je Nasrudin morao da po drugi put potraži vodiča. Kada ga je ugledao, odmah je počeo: “Možda će te moj prijedlog zapanjiti, ali naša želja sastoji se iz sljedećeg: voljeli bismo da nam omogućiš da malo bacimo pogled na pakao, jer Zemlja nam više ne pomaže. Zbog toga te najljepše molimo: raskrili nam rajske prozore, da makar za tren zavirimo u pakao i povratimo ljubav prema užicima”.

Vodič je, u početku začuđen, počeo se grohotom smijati: “Pa, što vi mislite - gdje se nalazite?”

Mula Nasrudin i njegovi učenici bili su usred pakla.

Ako se sve vaše želje ispune, naći ćete se u paklu, jer vama nije poznato blaženstvo bezželjnosti - vi znate samo za borbu i sukobe. Zbog toga svi pjesnici svijeta naglašavaju da sreća nije u susretu, nego u iščekivanju susreta. Drugim riječima, zadovoljstvo je u priželjkivanju, a ne u zadovoljenju želje. I što se vas tiče, pjesnici su apsolutno u pravu! Ako ostvarite bilo koje želje, što tada? Tada ćete shvatiti da se nalazite usred pakla.

Ali to se mora dogoditi ako slijedite slijepca: čak i ako pokucate na vrata raja, nakon ulaska osjetiti ćete paklenu jaru, jer slijepac ne može doći do raja. Zašto? Zbog toga što raj nije mjesto na geografskoj karti, već stanje svijesti - to nije nešto na globusu, nego nešto unutar vas! I kraljevstvo nebesko i svi krugovi pakla nalaze se u vama, i ako slijedite slijepca, zar mislite da ćete se uspinjati? On će vas odvesti ravno u dolinu. No, bilo kako bilo, u vama postoji potreba da slijedite bilo koga - budite svjesni te svoje potrebe.

Vi želite da vas vode, jer je onda odgovornost prišivena na tuđa leđa. Tako ispada da je bolje imati slijepog vođu nego nijednog - takvo je trenutno stanje vašeg uma. Zbog toga Isus govori: “Idite, i kazujte ljudima s krovova: “Majstor je stigao!””

Isus se pojavio, i prilika je zaista rijetka - velike su šanse da propustite tu mogućnost. Potrčite i uhvatite tog čovjeka, jer nebeska vrata otvorena su samo za kratko. Postoje trenuci kada je prosvijetljenje vrlo blizu, jer taj čovjek nije ništa drugo do vrata: prođite kroz njega i ostvariti ćete istinu.

Majstor nije čovjek koji vas uči, već onaj koji vas budi iz sna. On vam ne pruža podatke i beskorisna obavještenja - Majstor vam približava vaše vlastito biće! Ali u tome je problem: da je Isus šutio, nitko ne bi imao razloga da ga razapne. No, pošto je žurio, morao je da se kreće i da govori ljudima. To je stvorilo nebrojene nevolje jer ga nitko nije razumio - u stvari, svi su ga shvatili apsolutno pogrešno. To se redovno dešava zbog različitih dimenzija... razgovor je neostvariv. On je pričao o kraljevstvu nebeskom, o Božjem kraljevstvu, a ljudi su mislili da je riječ o kraljevstvu ovoga svijeta.

Ispalo je da Isus sebe proglašava za kralja, i da će, samim tim, skinuti s prestolja kralja koji je do tada vladao Judejom. Govorio je da će ponizni naslijediti Zemlju, i naravno, ljudi su bili ubjeđeni da se on na taj način ulaguje najbližim učenicima. Političari su ga se pribojavali, jer su svi ti pojmovi - “kraljevstvo”, “kralj”, “nasljeđivanje Zemlje” - strogo politički. Također, i svećenici nisu bili za njega, jer su vjerovali da Isus ne poštuje ni moralne ni religiozne zakone.

Ljubav je oduvijek bila iznad svih zakona, jer ona je bila, ona jeste, i ona će biti vrhovni zakon - zakon nad zakonima. Kada volite, tada je sve u redu, jer ljubav sama po sebi ne može griješiti. U njoj ne postoje upravljanje, pravila i norme; sve je to neophodno ako nema ljubavi zbog toga vas i pritišću ta vanjska pravila... samo zbog toga što nemate dovoljno ljubavi u sebi! Otuda sve te norme - da ne biste povrijedili druge. Ali, ako volite, zašto biste morali biti opasni po svoju okolinu? Pravila iščezavaju!

Isus govori samo o jednom zakonu, i to baš o onom najvišem - o ljubavi. Zbog toga su i svećenici i političari i gradski oci drhtali od straha, jer su mislili da će Isus uvesti anarhiju kao novi poredak, što bi stvorilo kaos po čitavoj zemlji. Razapeli su ga zato što su mislili da će prouzrokovati mali milijun nevolja.

Ali kaos počiva u samoj prirodi stvari. Tako se dešavalo od pamtivijeka, ali sada se to rijetko zbiva, jer smo mnogo toga naučili nakon svih tih Buddha, Isusa, Mahavira, Zaratustri i Muhameda - sada smo daleko oprezniji i budniji.

Ipak ne! Slučaj izgleda neizlječiv - kao da čovjek nije u stanju da savlada čak ni najjednostavnije lekcije. Zaista, ljudska glupost je vječna, jer čovjek je stvarno bistar - on uvijek izracionalizira svaki idiotizam koji učini. On se čak utvrđuje u sopstvenom neznanju: svakoga tko mu na prvi pogled oduzima nešto on proglašava za doživotnog neprijatelja. Prijatelji izgledaju kao protivnici, neprijatelji kao savjetnici. Oni koji mogu da vode ne poduzimaju ništa, a oni koji su slijepi kod očiju predstavljaju sebe kao lidere.

Prvo morate shvatiti vlastitu potrebu da vas netko vodi. Ta je potreba suštinski dobra, jer pokazuje želju da se traži - ali nemojte biti ishitreni. Birajte malo pažljivije. Ali, kako ćete odabrati? Kakvi su kriteriji? Za tragaoca, to je problem koji najviše zbunjuje: kako razlikovati slijepca i Isusa? Izvjesnost je naizgled nemoguća, ali određene iskrice sigurnosti ipak postoje. Od samog početka, izvjesnost zaista nije moguća, jer slijepac ne može procijeniti: tko je taj što ima oči? Odluka može pasti samo kada on sam progleda. Tada će biti sposoban odlučiti, ali tad više neće biti potrebe da ga netko drugi vodi. Kada postanete Buddha, vi ćete biti u stanju da prepoznate Buddhu, ali, kada ste sami Isus, onda nije neophodno da se slijede stope nekog drugog Isusa. To je paradoks.

Slijepi ste, a morate da odlučite - kako? Pomoću riječi? Ako vam je to mjerilo, onda ćete zasigurno biti prevareni, jer su panditi, učenjaci i svećenici neprolazni kada su riječi u pitanju. Nitko njih riječima ne može ušutkati, jer oni svoj biznis rade od pamtivijeka. Isus pored njih izgleda kao mutav - židovski prvosvećenik je mogao da ga izgazi riječima, frazama i logikom. To i nije neka velika vještina ili mudrost. Dokaz može ušutkati i Buddhu i Kabira; što će reći: ako procjenjujete tuđu sposobnost pomoću riječi, osiguran vam je promašaj. Zaista, riječi ne bi smjele biti vam osnovni kriterij.

Isus se može osjetiti samo kroz njegovo vlastito biće: budi kraj njega. Ne slušaj ono što govori - slušajte ono što on jeste. U tome je tajna: samo budite pored njega! Hindusi su tu blizinu nazivali satsang - biti blizu istine. Samo se približite, i ne uključujte se intelektualno u razmjenu riječi, već egzistencijalno - u razmjenu bića.

Biće vibrira, ono cvjeta i širi svoj miris. Ako možete biti tihi pokraj Isusa, uskoro ćete moći naslutiti tišinu iza njegovih riječi. Ta će vas tišina učiniti blaženima - preplaviti će vas ljubavlju i suosjećanjem: to je kriterij. Ako se ispunjavate frazeologijom nekog učenjaka, ubrzo ćete biti filovani svim vrstama papirnatog smeća koje je proglašeno za vrhovnu mudrost. Pandit će vas ispuniti bijedom - jer to je njegovo suštinsko stanje. Ako osluškujete njegovo biće, pulsaciju njegovog život shvatiti ćete da je on jadan, baš kao i vi - možda je čak i jadniji. Upravo je zbog toga on i postao čovjek od riječi: samo da bi prikrio svoju bijedu. On ne zna, i zbog toga je prisiljen da raspreda o kojekakvim teorijama, sistemima, filozofijama...

Čovjek koji zna ne započinje raspravu - on samo govori o činjeničnom stanju stvari. Pogledajte malo te Isusove izreke - on ne objašnjava mnogo, tu nema dokaza. Sve je vrlo jednostavno i jednostavno.

Isus je rekao: “Ako slijepac slijepca vodi, obojica na kraju padaju u jamu”. I zato - kada god tražite Majstora, osluškujte njegovo biće. To je umjetnost - čuti biće. Budite u njegovoj blizini, i slušajte ga svojim srcem; odjednom ćete osjetiti kako se nešto pokreće u vama, kako se mnogo toga mijenja, jer Majstor je velika magnetska sila. U njegovoj blizini doživjeti ćete da se vaša unutrašnjost ispunjava svjetlošću nepoznatog porijekla - kao da su vas ograničenja makar za trenutak napustila, i kao da ste uz pomoć njegove blizine dobili krila. To je iskustvo otvoreno za svakoga, i samo će vas takvo jedno iskustvo ubijediti da postoje ljudi koji mogu vidjeti, a samim tim, i da vode. Gdje će vas on odvesti? Kuda? Ka vama samima.

Učenjak će vas voditi “iza sedam gora i sedam mora”, do nekakvog cilja koji se nalazi negdje u budućnosti. Ali, Isus i Buddha, oni vas vode ka vašem vlastitom biću - jer to je jedini cilj. Vi ste cilj, vi ste odredište.

Jedino mjerilo je: slušati srcem. Inače, na kraju ćete sa slijepcem ispred vas završiti na dnu neke jame.
(Odlomak iz knjige "Nebesko sjeme")

 

source:  http://www.bebamur.com/blog/oso-ako-slijepac-slijepca-vodi-obojica-na-kraju-padaju-u-jamu

Božanska Energija

Posted date: November 10, 2014 In: Duhovnost općenito

 

U Upanišadama indijskim svetim spisima je davno napisano:
“Istina je jedna, mudri je nazvaše mnogim imenima.”

Mnogi se pitaju što je to… neki ju zovu Prana, neki Chi, neki Reiki, neki Shakti, neki Duh Sveti…
Božanska Energija je dio svakog bića, cijele planete, cijelog svemira, sveg postojanja… Božanska Energija ni na koji način nije odvojena od Boga, jednako kao što ništa što postoji nije odvojeno od Njega. Bog je u srcu svakog bića.

„Bog je u nama i mi smo u Bogu.“

Bit je našeg identiteta naš vječni odnos s Bogom. Samospoznaja znači otkrivanje tog odnosa koji smo zaboravili. Najbolji način na koji možemo upotrijebiti svoj slobodni izbor, koji je sastavni dio naše duhovne prirode, jest buđenje ljubavi prema Bogu te buđenje svog pravog identiteta.

Kako ljubav ide zajedno sa povjerenjem i prepuštanjem, tako je povjerenje uvjet za skidanje blokada koje smo sami sebi nametnuli da bi mogli igrati ovu Božju Igru nazvanu „Život“. Bog se nikome ne nameće, nego čeka da mi prihvatimo Njega – jer naposljetku to i je Bezuvjetna Ljubav.

“Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ′Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!′ I on bi vas poslušao.”        Isus iz Nazareta

Većina ljudi na ovoj planeti u svojem životu igra ulogu paćenika, pri čemu nisu svjesni da su tu ulogu sami izabrali. Ona nije uopće određena od Boga. Protok Božanske energije ovakvim negativnim i samokažnjavajućim pristupom je često zablokiran, te osim osobnih drama život takvih pojedinaca djeluje bezlično.

Oni rijetki pojedinci koji se odvaže zbilja vjerovati i pristupiti sa potpunim povjerenjem bez straha prema Njemu shvate da jedino što ih je odvajalo od Božje bliskosti, su bili oni sami –njihov um. Nakon što Mu se pristupi i zatraži kontakt, nakon što se počne slušati svoje srce, umjesto glasa straha i skeptičnosti, počinje se manifestirati Njegova Energija. U tom trenu shvate da ništa nije odvojeno, nego se sve međusobno prožima u nevjerojatnom plesu različitih frekvencija istovremeno –to je Božanska Energija.
Anđeoska čarolija nije ništa drugo doli molitve upućene Bogu. Ona je molitva jednog bića punog povjerenja, za drugo biće koje je na tom putu. To je molitva srca, potpuno besplatna,  umjesto za materijalni užitak ovo je molitva za duhovni razvoj.

http://www.carobni-kutak.com/
source: http://alternativainformacije.com/2014/11/bozanska-energija/

The Meaning of Namaste: Many Translations, One Universal Intention

         

 

 

Stephanie Lucas, Guest
Waking Times
Regardless of culture, humans seem to have a universal need to greet one another upon meeting and parting. Bowing in Japan, hand-clapping variations in African countries, and saying hello and shaking hands or hugging in English cultures – are just a few of the most commonly known salutations. While customs and traditions vary, there does seem to one greeting that is becoming more popular worldwide – that of Namaste.

Simplistic Gestures of Universal Oneness

Often used by Hindus, Muslims, Buddhists, Sikhs, and other religions, Namaste is also revered within spiritual circles and meditation and yoga classes, and it’s being embraced far beyond its South Asian origins. You’ll often hear it spoken in combination with a slight bow and the Anjali Mudra – the placement of the hands together pulled close to the heart in a fashion similar to a prayer pose.
Use of the Mudra position to the heart and raised to the forehead is most often utilized in North and South India where formal versions of Namaste called Namaskar and Namaskara are common. Along with Namaste, these gestures represent surrendering ego to the spirit – recognizing that the life force within us as individuals is the same as that within everything and everyone.

Finally, a Word We Can All Agree On

Remarkably, the principle interpretations of Namaste have yet to be skewed by ‘new world linguistics’ or portrayed in a negative light. An example is the greeting ‘as-salamu alaykum,’ which is typically translated as ‘May peace be upon you,’ but is highly misinterpreted by fear mongers and those who aren’t ‘in the know’ so to speak. However, Namaste’s meaning is still universally recognized as one of peace, honor, and respect. So what does Namaste mean exactly?

The Meaning of Namaste: It’s a Spiritual Connection

The literal translation of this greeting varies with each language; however, they are all pretty much saying the same thing. In Sanskrit, the word ‘namah’ means bow, ‘as’ means I,, and ‘te’ means you, translating into “I bow to you.” A Hindi friend once explained that Namaskar is translated from ‘namoh’ and ‘sanskar’ translating loosely into English as “I bow to godly/good qualities within you,’ as her culture always tries to see the good in all things.
Some other popular translations and meanings of the word Namaste I hear frequently include:

• The Divine light in me acknowledges the Divine light in you.
• The God in me greets and meets the God in you.
• I honor the spirit in you that is also in me.
• The Diving wisdom in me recognizes and acknowledges the Divine wisdom in you.

Regardless of the language you speak, the word simply invokes a sense of sharing a spiritual connection and creates a sense and feeling of oneness and balance. Essentially, it’s a way that all humans can connect.

Raising Your Vibrations by Embracing Meaning of Namaste

There’s something about the universal recognition and the spiritual energy that accompanies the essence of Namaste that makes it a truly remarkable greeting. Just speaking the word Namaste – especially along with the Mudra posture – raises the vibrations of your intention to greet someone by honoring of their inner goodness/God/light. The kicker is, you’ll likely find yourself really meaning and accepting these positive thoughts when you say it – even if you aren’t particularly fond of your company at the time!

source: via Waking times

Tibet - poslednja igra leptira

Poslednja igra leptira

Tibet

 

Kad stanu vetrovi sa Tibeta
kad sova danju bude lovila
kad preko sveta budu mora sva
ja te se necu secati

Kada iz peci krenu pahulje
i kada lose bude najbolje
i kada gore bude na dole
ja te se necu secati

Ref. 2x
Ni tvojih mirisa, ni tvoga oziljka
niceg se necu secati
ni tvojih mirisa, ni tvoga oziljka
niceg se necu secati

Kada po vodi budu hodali
kad cet'ri puta osam bude tri
kad golubovi budu pricali
ja te se necu secati

Ref. 2x

Hvala Harley

How Negative Energy Affects Your Life and How to Clear It

The Mind Unleashed

on 11 September, 2013 at 00:16

You know that like attracts like, right? So here’s the deal: Positive people are drawn to positive energy; negative people are drawn to negative energy.
We tend to perceive negative energy as something other people have. Sure, sometimes we feel negative – as in, “go away and leave me alone, world!” but did you know that negativity can be so ingrained in you that it goes unnoticed?
That’s because negativity sometimes wears a disguise called ‘reality’. It’s easy to rationalize that you’re ‘just being realistic’ in not daring to act on a dream – and believe it!
You may assume that positive people are not being realistic – that they’re being naive, that they are in denial with their heads stuck in the sand, that they put on fake smiles in the face of difficulty and so forth.  But are they really happy idiots or is there something to their positivity?
Consider this: since when does ‘being realistic’ necessarily mean that things will go wrong and that you have to accept that as the truth?
That doesn’t mean that being realistic is automatically negative. When you view the world from a ‘realistic’ standpoint, you can’t help but be negative IF your version of reality is negative.
If your version of reality is negative, you are conditioned to believe that whatever can go wrong, will go wrong and whatever can go right, will probably go wrong too. Your unconsciously held beliefs make you into a negative person without your being aware of it!
So – if this negativity is so ingrained in you that you don’t notice it, how do you determine whether you’re stuck in a cloud of negative energy that is attracting the wrong people, wrong situations and wrong feelings? And how can you be sure you’re not perpetuating that negativity?
Here’s a quick quiz to gauge the level of negative energy within you:

• Do you complain? All the time or just sometimes?
• Do you often discuss what’s wrong in the world more than what’s right? This includes the ‘terrible’ weather, ‘horrible’ traffic, ‘idiotic’ government, ‘lousy’ economy, ‘stupid’ in-laws, etc.
• Do you criticize? All the time or just certain people?
• Are you attracted to drama and disaster (can you unglue yourself from the TV when there’s a news story of a disaster and can you avoid getting involved in the lives of dysfunctional celebrities?)
• Do you blame? All the time or just certain situations?
• Do you believe that you have no control over most of your results?
• Do you feel like a victim? Do you talk about people doing things to you?
• Are you grateful for what is or will you be grateful when things finally start going right for you?
• Do you feel like things are happening to you? Or do you feel that they are happening through you?

This last two points are important:
If you’re not grateful except when things go right, you are negative. Gratitude is positive. If you are grateful for what is (including the unpleasant school of life lessons, then you can invite more and more positive energy into your life.
Believing that things happen to you puts you in the role of victim; then it’s easy to be negative because it’s convenient to give up that power. So consider this alternative: who or what is to blame when GOOD things happen to you? Do you acknowledge that you are responsible for the good things – as in, you worked hard, you earned it, etc… but blame external events or other people for your failures? So how come, when good things happen, they are a result of what you do, but when bad things happen, they are not your fault?
Nobody likes to hear that. It takes courage to accept that you create your life experience!
If you answered yes to any of the above questions, you are holding on to negative energy to some degree! To clear your negative energy and raise your vibration, you will need to retrain yourself to choose a positive attitude.
Here’s another interesting idea to consider: have you noticed that positive people seem to get what they want out of life, and even if things don’t go their way, they still enjoy their lives… while negative people whine and moan about their misfortunes and even the good things in their lives?
To clear negative energy, try this 3 -step process:
1. Take ownership:
“When you think everything is someone else’s fault, you will suffer a lot. When you realize that everything springs only from yourself, you will learn both peace and joy.” – the Dalai Lama
2. Cancel negative thoughts and replace them with positive thoughts.
This takes practice, dedication and making a decision to see the world through the eyes of “what can go right” instead of “what can go wrong.” You’ll have to catch yourself anytime you are acting out or speaking out your negativity, and immediately change your tune.
3. Use the Love or Above Spiritual Toolkit to clear your energy and bring more light and love into your life;  visualize the positive instead of getting sucked into negativity; overcome past conditioning; think intuitively from the soul instead from ‘reality’; create a new, desired reality in your imagination and manifest it in the outer world. Nobody wants negative energy to permeate their lives, yet many of us allow it. But we allow it unconsciously, based on past conditioning that suggests an inevitable outcome to certain situations. When you overcome that conditioning and realize that the future is NOT cast in stone but that you have more control over your circumstances than you believe – then you can begin to consciously design your life.
What’s going to happen then? Your positive energy will magnetically attract what you consider to be good and right for you: people, situations, things… and you’ll notice a huge, huge increase in your happiness and inner peace. Why not choose positive energy? Make some changes within, and you’ll quickly see positive changes in your life. Enjoy the good feelings and abundance!
Credits: Loveorabove.com. Where this was originally featured.
source: http://themindunleashed.org/2013/09/how-negative-energy-affects-your-life.html

Gurđijev - Poslednji sat života

Gurđijev - Poslednji sat života

10/28/2014

 

Zamislite da vam je ostalo samo nekoliko minuta, možda jedan sat života; nekako ste otkrili tačno kada vam je suđeno da umrete. Šta biste radili sa poslednjim dragocjenim satom svog prebivanja na Zemlji?

Da li biste bili u stanju da završite sva svoja djela u tom poslednjem satu, da li ste svjesni toga kako biste to učinili?

Ispuštajući poslednji dah da li biste osjetili zadovoljstvo od toga, da ste učinili sve što je moguće u svom životu, sve moguće za ostvarenje svojih obaveza pred prirodom i svojim "Ja"?

Bitan je ne samo poslednji čas, bitan je i poslednje doživljaj. "Poslednji doživljaj" stvara prelaz za buduće projavljivanje, ako ono postoji. Oslobađanje od nižih harmonija ništa ne daje, jer na kraju krajeva sve se zaboravlja, i treba se ponovo vratiti u ovaj svijet. Zaboravlja se čak i to od čega si htio da se oslobodiš, da bi postao Buda.

U stvarnom svijetu svi kosmosi su prisutni istovremeno, uvijek vibriraju, uvijek čekaju, kao sin koji čeka svoga oca - mornara? U projavljenom svijetu sve ima svoj početak i kraj. U Stvarnom Svijetu sve je uvijek prisutno i jednog predivnog dana će vam biti dozvoljeno da zaboravite sve i napustite ga „zauvijek“.

Sloboda vrijedi milion puta više od oslobođenja. Slobodan čovjek, čak i u ropstvu, biva sam svoj gospodar. Na primjer, ako vam dam nešto, na primjer automobil, u kom nema goriva, zbog toga automobil neće moći da se kreće. Vaš automobil zahtijeva posebno gorivo, i vi ste jedini koji ste u stanju da odredite koja vrsta goriva vam je potrebna i gdje ćete ga dobiti.

Vi sami treba da odredite kako ćete preraditi moje ideje, da ih učinite svojim, da samo vama pripadaju. Vaš auto ne može da radi sa istim gorivom sa kojim radi moj auto. Ja vam predlažem samo polaznu sirovinu. Vi treba da izvućete iz toga ono što možete da koristite. Vi morate da izvučete iz tog materijala to što možete da iskoristite. Smjelije da sjedite za volanom.

Organski život je vrlo krh. Planetarno tijelo može umrijeti svakog trenutka. Ono se uvijek nalazi samo jedan korak od smrti. I ako vam se dâ da proživite još jedan dan, to je samo šansa koja vam je slučajno data od prirode. Ako vam se desi da proživite još samo jedan sat, možete sebe da smatrate srećnom osobom. Od samog začeća mi živimo na račun pozajmljenog vremena.

Živjeći u ovom svijetu vi treba da osjećate smrt u svakom sekundu, zato treba da držite sve svoje životne poslove uredno, čak i u svom poslednjem satu. Ali kako sa sigurnošću saznati koji će se sat ispostaviti za vas poslednji? Zbog osjećaja sigurnosti usklađujte sva vaša djela sa prirodom i same sa sobom, svakog datog vam sata u životu, tada nikada nećete biti zatečeni, nepripremljeni. Čovjeka treba tome obučavati još u školi, isto kao pravilnom disanju, jelu, kretanju tako i umiranju. Ovo treba da postane dio obrazovnog programa. U tom programu treba uključiti obučavanje o tome kako demonstrirati prisutnost „Ja“ i takođe kako formirati svjesnost.

Pitanje: Kako djelovati ako ne osjećaš da je nešto ostalo nezavršeno?

Gurđijev nije odgovorio odmah. Udahnuo je duboko i odgovorio:

Zapitajte se ko će biti u nevolji ako vi umrete kao pas. U trenutku smrti vi treba da budete potpuno svjesni sebe i da osjetite da ste učinili sve što je bilo moguće, u okviru svojih sposobnosti, u tom životu koji vam je dat.

Sada vi ne znate mnogo o sebi. Ali svakim danom vi kopate sve dublje i dublje unutar te vreće kostiju i saznajete sve više i više detalja o sebi. Dan za danom vi ćete otkrivati ono što nijeste uspjeli da uradite i što treba da uradite drugačije nego što ste uradili. Stvaran čovjek je onaj koji je uzeo od života sve što je vrijedno u njemu, i može da kaže: „ Sada mogu i umrijeti.“. Treba se truditi proživjeti život tako da se bilo kog dana može reći: „ Danas mogu i umrijeti ne žalim ni za čim.“.

 Nikada ne trošite uzaludno poslednji sat svog života, zato što on može postati za vas najvažniji. Ako ga iskoristite pogrešno, možda ćete posle zažaliti. To duševno uzbuđenje koje osjećate tada može postati za vas moćan izvor snage koji vas može pripremiti za savršenu smrt. Znajući, da je sledeći sat poslednji za vas, osjećate impresiju koju vam on donosi, kao pravi gurman. Kada vas Gospođa Smrt pozove budite uvijek spremni za nju. Majstor zna kako da izvuče iz svakog ukusnog komada poslednju kap najvrednijeg. Učite da budete majstor života.

 U mladosti sam učio dobijanje mirisa. Učio sam kako da izvučem iz života njegovu esenciju, njegove najfinije kvalitete. U svemu tražite najvrednije, znajte da odvojite fino od grubog. Taj ko je naučio kako da izvuče esenciju, najvrednije iz svakog trenutka života, taj je ovladao sviješću svakog kvaliteta. On nije sposoban da učini nešto svijetu što bi učinio neki divljak.

Možda u poslednjim trenucima svog života nećete imati izbor gdje i sa kim ćete biti, ali ćete imati izbor da odlučite koliko ćete ih vrijedno proživjeti. Umjeće da se izvuče vrijedno iz života – je isto kao sposobnost da se izvuku iz hrane, vazduha i doživljaja te supstance potrebne za izgradnju vaših tijela. Ako želite da iz života izvučete najvrednije za sebe, onda ono ipak treba da služi za više dobro; za sebe je dovoljno da ostavite samo malo. Rad na sebi u korist drugih je pametan način da primite više od života za samog sebe. Ako ne budete zadovoljni svojim poslednjim satom života, znači nijeste zadovoljni svojim životom u cjelini. Umrijeti znači proći kroz nešto što je nemoguće ponoviti. Uzaludno potrošiti naše dragocjeno vrijeme znači lišiti sebe mogućnosti da izvučemo iz života ono što je najvrednije.

Živjeti u ovom svijetu, od početka do kraja – znači još jedno ispoljavanje Apsoluta. Svi veliki filozofi su se pažljivo pripremali za poslednji sat svog života. I ja ću vam sada dati vježbu da se pripremite za poslednji sat na zemlji. Pokušajte da ne iskrivite ni jednu riječ u datoj vježbi.

VJEŽBA

Pogledajte unazad u sat koji je prošao, kao da je to bio vaš poslednji sat na Zemlji i vi ste upravo saznali da ste umrli. Zapitajte se da li ste zadovoljni poslednjim satom svog života? A sada oživite sebe i postavite sebi cilj (ako vam se posrećilo da ga proživite) da izvučete iz života malo više nego što vam se dalo u prethodnom satu. Odredite, gdje i kada je trebalo da budete više svjesni, i gdje je trebalo da unesete više unutrašnje vatre.

A sada otvorite još više oči: pod ovim ja podrazumijevam – otvorite sebe za veće mogućnosti, budite malo hrabriji, nego što ste bili u prethodnom času. Pošto znate da je ovo vaš poslednji čas, nemate šta da izgubite, pokušajte da budete hrabriji - bar sada. Naravno, samo bez gluposti.

Upoznajte sebe bolje, pogledajte u svoju mašinu kao da je gledate sa strane. … Sada, kada umireš, besmisleno je misliti kako da sačuvaš reputaciju i ugled.

 Od sada pa nadalje, sve do svog stvarnog poslednjeg sata, istrajno stremite da što više primite korisnog od života, razvijajte intuiciju. Svakoga sata odvojite samo nekoliko trenutaka kako biste bespristrasno ocijenili sat koji je prošao, a zatim usmjerite se na to da izvučete što više korisnog iz narednog sata.

 Posmatrajte na svaki sat kao na odvojenu životnu jedinicu, radite sve što je u vašoj mogućnosti kako biste iskoristili svaku životnu jedinicu najpotpunije. Primorajte sebe da pronađete put koji će učiniti svaki sledeći sat boljim od onog prethodnog, ali istovremeno budite svjesni da morate da preuzmete brigu o dugovima koje ste sakupili do sada. Povećanje samoosjećanja i samospoznaje, kao i umjeće da upravljate sobom, omogućava da promijenite rad vaše mašine, koja je van kontrole, to je pokazatelj stvarnih promjena. Apsolutno je nevažno šta mašina misli o tome.

 ...Proživjeti ostatak života ponavljajući iz sata u sat svoju smrt, uopšte nije patologija. Niko ne može dobiti više od života od bolesnika od raka, koji na primjer zna tačno kada će umrijeti. Ako je pažljivo smislio kako želi da provede ptreostale dane, on neće mijenjati iz korjena svoj život, može samo sebi da priušti da ode tamo, gdje je oduvijek želio da ode, ali što nije mogao da uradi u normalnim okolnostima.

 Čovjek koji zna da će uskoro umrijeti, potrudiće se da iskoristi maksimalno svaki sat svog preostalog života. Naime to je imao uvidu Hrist kada je govorio, da će poslednji dani doći vrlo brzo – dani pred Strašnim Sudom. Mi svi stojimo pred Sudom, ali nam ne sude drugi ljudi, već mi sami dajemo konačnu ocjenu svog života. Ne bi trebalo da padnemo na najvažnijem ispitu, gdje se najozbiljnije sudi nešem "Ja".

Svaki trenutak zasebno, uzet bez odnosa sa drugim trenucima, predstavlja česticu vječnog Stvaranja. Stoga iz svakog trenutka možemo izvući najfinije supstance, koje možemo nazvati „esencijom života“.

Zamislite supstancu „vazduh“ ili supstancu „doživljaj“. Na kraju, misaono naslikajte supstancu „trenutak“. Da, to su stvarno supstance, čak i trenuci vremena.

 Ako smo u stanju da izvučemo najfinije supstance iz tih grubljih supstanci, prije ili kasnije moraćemo platiti za to. Ovaj zakon se zove Zakon Ravnoteže. Zato moramo da naučimo da odmah platimo za to što dobijamo od života. Samo u tom slučaju nećemo imati nikakvih dugova. Platiti odmah – to je ono što se zove „stvarno djelovanje“. „ Djelovati“ – to znači misliti, osjećati, kretati se, a „stvarna aktivnost “ znači – platiti odmah.

Djelovati – može značiti samo jedno: izvući kvintesenciju iz svakog trenutka života i istovremeno platiti sve dugove prirodi i samom sebi; ali samo pri postojanju „Ja“, može se platiti odmah.

Stvaran život ne sastoji se u promjeni aktivnosti, već u promjeni kvaliteta aktivnosti. Sudbina je - sudbina. Svako od nas treba da nađe svoje mjesto u opštem poredku stvari. Još nije prekasno da učinite to sada, iako ste protraćili veći dio života u snu. Počinjući od današnjeg dana možete se početi pripremati za smrt, i u isto vrijeme, povećavati kvalitet svog života. Ali ne odlažite sa početkom – možda vam je stvarno ostao samo jedan sat života.

Pitanje: Možemo li da podijelimo ovo sa drugima? Ja mislim da je veoma važno ovo što smo čuli večeras.

Odgovor: Možete da ponovite ovo od riječi do riječi, ali sve dok ne primijenite ovo na sebi, to ništa neće značiti za druge. Postojanje je oruđe, ili instrument za dejstvo. Razmislite o ovome i otkrijte zašto je to tako.

Pitanje: Dakle mi ne možemo da platimo naše dugove, ako ne postojimo, ako odsustvuje naše „Ja“?

Odgovor: Zašto vi imate takvu potrebu da platite? Zbog čega? Ako je život samo slučajnost, onda ga nema smisla produžavati. To uopšte ne znači da treba završiti život sa samoubistvom. Sasvim suprotno, treba usmjeriti sve napore da bi živjeli. Običan čovjek oduvijek živi, samo nošen tokom. On ne samo da spava, on je potpuno mrtav. Da bi stvarno živjeli, potrebno je da podržite napore prirode, da uzimate od života aktivno, a ne da delujete pasivno –  pa kako god da bude.

Izvlačeći iz života najdragocenije, treba umjeti upravljati svojim željama. Vidite koliko nepristrasno možete da ocjenite sebe. Pažljivo pogledajte sebe i videćete koliko postoji divnih načina da budete nepristrasni. Svaki put misaono označite različite trenutke kada se želje pojavljuju. Radite sve isto kao i ranije, samo osvijestite njihovu prisutnost. Ulijte u svijet dio svoje krvi, ali višeg plana.

 Na kraju svakog sata, ocijenivši njegovu korisnost, zamislite da se budite iz vama potpuno nepoznatog svijeta u poređenju sa prethodnim satom. Treba napomenuti da očigledni nastavak života prethodnog sata u stvarnosti se mijenja sa svakim satom, iako su stvari i ljudi isti kao i ranije. Vremenom možete naučiti da vidite sebe kao duh neke supstance, koji se kreće iz jednog svijeta u drugi, kao nezvani gost prirode.

Gledajući sa ove tačke gledišta procijenite sve što činite u  svom životu. Posmatrajte u rezultate svih vaših prošlih napora i razmislite kakav smisao oni imaju sada, u poslednjem satu vašeg života. Oni koji su uključeni u Rad, umnogome su mrtvi za ovaj svijet i u isto vreme su mnogo više živi od svih ostalih u njemu. Rad … to je nešto čudno, neprimjetno, ali za mnoge je život nepojmiv bez njega.

 Običan način razumevanja života je taština nad taštinama. Ma koliko bili velika  dostignuća mjerena zemaljskim mjerama, prije ili kasnije će nestati. Čak će i pesak postati prašina tokom vremena. Čak i najznačajniji ljudi u istoriji su zaboravljeni. Da bi razumjeli stvarne mogućnosti života na zemlji, potrebno je da nađemo ono što možemo postići u ovome svijetu a što će nam biti zaista korisno u Stvarnom Svijetu.

Pažljivo pogledajte živote svih velikih ljudi, onih koji su komandovali armijama,  vladali drugima. Kakvu imaju korist od svih svojih velikih djela sada, kada su mrtvi? Čak i kada su bili živi, sva ova velika djela nijesu bila ništa više od praznih snova. Mi nijesmo ovdje da bi hvalili sami sebe i nagrađivali; najodvratnije u običnom čovjeku je vještina brzog zadovoljavanja svog tijela.

 Većina ljudi nalazi mnoge izgovore da ne radi na sebi. Oni su u potpunom zarobljeništvu svojih slabosti. Ali sada ne govorimo o njima, već o vama. Treba da me shvatite ispravno, meni nijesu potrebni sledbenici, ja sam više zainteresovan za nalaženje dobrih organizatora, stvarnih ratnika novog svijeta. Ja razumijem slabosti organizacije, jer u ovom slučaju ne govorimo o običnoj organizaciji, koja bi bila inicijativna.

Podsjetiću vas još jednom, naučite sa najvećom kotisti da proživite svaki svoj sat.  Sastavite detaljan plan svog poslednjeg sata života. Da bi shvatili kako treba  umrijeti, morate pustiti duboke korjene u životu, samo tada ćete moće da umrete kao čovjek, a ne kao pas. Međutim, nije svakom - dato da umre. Možete postati đubrivo za našu planetu, ali to uopšte ne znači stvarno umrijeti. Umrijeti zauvijek za ovaj svijet – to je čast. Za takvu čast treba da platite Svjesnim Radom i Namjernom Patnjom. To pravo treba zaraditi.

Pokušajte relativno jasno da zamislite poslednji sat svog života na zemlji. Napišite neku vrstu scenarija tog poslednjeg sata, kao da pišete scenario za film. Zapitajte sebe: „Da li je ovo kako bih želeo da raspolažem svojim poslednjim časom?“. Ako nijeste zadovoljni odgovorom, napišite ponovo scenario sve dok vam se ne svidi.

Gledajte na život kao na biznis. Vrijeme je vaš novac za život. Kada ste došli u ovaj svijet, određena suma novca vam je data koju ne možete povećati. Vrijeme je jedina valuta sa kojom vi plaćate za život. Sada vidite, kako ste glupo potrošili najveći dio vremena.

Vi nijeste čak ni dostigli prosti životni cilj – da se odmorite. Kao biznismen vi ste propali, kao potrošač života – sami sebe ste obmanuli. Čitavog svog života ste mislili da vam je sve dato besplatno, a sada iznenada ste otkrili – da to nije besplatno. Plaćate korišćenje vremenom, i zato svaki trenutak vašeg ostanka ovdje nešto košta.

Pa kako je ipak moguće da bar nekako nadoknadite ove gubitke? Provjerite, da li je deficit na vašem bankovnom računu privremen ili je možda stalan? Da li ste izgubili ili uspješno uložili svoj kapital? Ako ste potrošili sav novac na godišnji odmor, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da žalite za prošlošću.

 Tokom mnogih godina vi ste trošili vrijeme tako kao da su vam roditelji dali za njega otvoreni bankovni račun. A sada je kredit iskorišten i vi ste otkrili da ste  ostali sami, da ne možete ni na koga da računate. Nema više vremena na vašem bankovnom računu. Sada ste prisiljeni da zaradite svaki sat  svog života. Čitavog života ste se ponašali kao dijete, a vrijeme trošili kao tek vjenčani mladenci.

Naš glavni neprijatelj, koji nas ometa u ulaganju neophodnih napora – je beznadežnost. Znam, vi ćete imati mnoge izgovore i opravdanja da ne pripremite sebe za poslednji  sat svog života. Navika je velika sila, ali jednom kad počnete, možete naućiti da to radite svaki put sve više i više.

 Ne gubite uzaludno ni jedan dan, prisilite sebe da bar jedan sat dnevno učinite napor, inače ćete izgubiti sve što ste stekli. Mislite o repeticiji svog poslednjeg sata kao o bavljenju baletom – treba to raditi cio svoj život. Ja posvećujem četiri sata dnevno ovoj vježbi, ali kada sam bio mlad, radio sam je dva puta duže.

Izvor: http://www.bebamur.com/blog/gurijev-poslednji-sat-zivota

Prevod : Beba Mur

...

Здраво, Примили смо вашу жалбу у вези са блогом http://sozercanje.blogspot.com/. Након додатног прегледа, утврдили смо да је наш аутоматизовани систем грешком означио блог као да крши услове коришћења услуге и обновили смо ваш блог. Извињавамо се због непријатности које је ово можда изазвало у међувремену и хвала вам на стрпљењу током трајања процеса прегледа. Хвала вам на разумевању. С поштовањем, Blogger тим


source- https://mail.google.com/mail/?pli=1#inbox/148ff4ec70250375