Prihvatanje

Dolores K. Rajić

PRIHVAĆANJE

Jedan od razloga zašto se okrećete od trenutka je zato što ste programirani da odbacite život takav kakav je. Vi želite život prema vašim vlastitim uvjetima, no to nikada ne može biti tako. Čak i ako bi ego imao život prema svojim vlastitim uvjetima, što ego doživljava kratko i povremeno, uskoro bi zatražio više ili različito ili bolje od toga. Ego ne prihvaća život, a to je jedan od razloga zašto mu ego ne želi dati pozornost.
Ego bi radije dao pozornost svojim fantazijama, snovima, sjećanjima, mišljenjima,
osudama, pa čak i strahovima, nego li stvarnoj stvarnosti bilo kojega trenutka, a što, osim što je nesavršeno (sa stajališta ega), je nemoguće kontrolirati ili predvidjeti.
Nepredvidivost života i egovo pomanjkanje kontrole duboko uznemiravaju ego. Stupanje u kontakt sa stvarnošću čini da se ego osjeća neugodno, zato jer je suočen s istinom da nije on taj koji pokreće život. Dok god ego ostaje u svojoj izmišljenoj stvarnosti, on se može igrati kralja. On se pretvara da može navesti život da ide njegovim putem. On negira očitu stvarnost i odabire vjerovati ono što on želi vjerovati o stvarnosti.
Prihvaćanje bilo čega što se događa uvodi vas u Suštinu, te u stanje sreće, mira i
zadovoljstva. To stanje je odmah neugodno za ego, tako da stanje sreće i mira obično ne traje dugo. Ego pronalazi grešku u miru, izjavljuje da je on dosadan, te smišlja problem o kojem bi mogao razmišljati i kojeg bi mogao rješavati. Ako se složite s procjenom ega o tom trenutku, opet ste natrag u identifikaciji s njime, umjesto u Suštini. Na sreću, prihvaćanje vas može opet dovesti u trenutak. Jednom kada ste svjesni moći prihvaćanja da vas uvede u Suštinu, možete svjesnije koristiti prihvaćanje za tu svrhu.
Prihvaćanje je sinonim za ljubav. Ljubav prihvaća. Mogli biste reći da je
prihvaćanje definicija ljubavi. Kada prihvaćate nešto što se događa, nalazite se na teritoriju ljubavi. Međutim, kako biste ovdje ostali, morate nastaviti prihvaćati ono što se događa, a to može biti izazovno, zato jer um skoro u svakom trenutku pronalazi razlog da ga napusti.
Morate reći umu ne uvijek iznova prije nego li on popusti. Što više govorite ne umu, to on postaje slabiji, i što mu više govorite da, to jači on postaje.
Odvajanje od uma zahtjeva brigu, posvećenost i izbor, vi ste jedini koji možete
preuzeti tu obvezu i napraviti taj izbor. U određenoj mjeri, vaša duhovna evolucija je u
vašim rukama. Drugi čimbenici određuju kako i kada ćete se otvoriti duhovno, no kako brzo napredujete je uvelike na vama i vašim izborima.
Prihvaćanje onoga što jest nije toliko teško koliko vam se može činiti. Samo
morate prihvatiti ono što se događa u sadašnjem trenutku, a ne u svakom trenutku kroz vrijeme. Ego ima poteškoća prihvatiti ono što se događa, zato jer raspreda negativnu priču o tome što to znači za buduće trenutke. Na primjer, ako se osjećate bolesno, ego vas navodi da patite govoreći vam kako je grozno biti bolestan i kakav negativni učinak to ima
na vaš život. Priče koje on priča su sve laži. On nikada ne predviđa budućnost točno.
Prihvaćanje onoga što jest također nije tako teško koliko mislite, zato jer
prihvaćanje ne znači da vam se to mora svidjeti. Sve što morate napraviti je prihvatiti da vam se ne sviđa ono što se događa, ako je to slučaj. Prihvaćanje onoga što se događa jednostavno znači da ste voljni pustiti to tako kako je. Na kraju krajeva, koji drugi izbor imate, obzirom da je to tako kako jest?
Jedini drugi izbor je svađati se s onim što se događa, žaliti se na to, pokušati to
ignorirati ili pokušati to promijeniti, što je ono što ego radi u skoro svakom trenutku. To je recept za patnju i to ne mijenja ono što se događa; to samo čini ono što se događa neugodnim. Dopuštajući bilo čemu što se događa da se događa, usklađujete se sa životom umjesto da mu se suprotstavljate, a to čini svaki trenutak mirnim, bez obzira što se događa.
Kada je neki trenutak u redu takav kakav jest, a vaša energija nije zarobljena u
tome da mu se suprotstavljate, tada zaista možete biti prisutni s onime što se događa. Ono što otkrivate je da u svakom trenutku ima više od onoga što vam se u njemu sviđa ili ne sviđa. Svaki trenutak je bogat sa svojom složenošću, dimenzijom i ljepotom. Ego boji trenutak kao crni ili bijeli, dobar ili loš. On ima pojednostavljeno gledište onoga što se događa prema svojim sklonostima, ali trenutak nije u najmanju ruku jednostavan. On je zanimljivo promjenjiv, nepredvidiv i inteligentan. Tko zna što će se sljedeće dogoditi?
Nikada ne znate. Iz perspektive Suštine, nepredvidivost života je izvrsna, uzbudljiva i
fascinirajuća. Kada ste u prihvaćanju, tada tako osjećate i za vaš život.
Kada ste u prihvaćanju, vi izražavate vašu Suštinu. I kada ste prihvaćeni od drugih,
vi doživljavate Suštinu. Sjetite se svih vremena u jednome danu kada ste u prihvaćanju ili
doživljavate prihvaćanje od drugih. Svaki puta kada se dogodi prihvaćanje, Suština se
pojavljuje u vašem životu. Ljubav je svugdje u obliku prihvaćanja: Vi prihvaćate nebo,
prihvaćate gravitaciju, prihvaćate disanje, vi prihvaćate boju drveća, prihvaćate tišinu
između zvukova, prihvaćate prostor između predmeta. Prihvaćate većinu onoga što jest.
To ste VI koji volite život i dopuštate mu da bude na način koji jest.
Um prekida ovaj mir, ovu ljubav, govoreći vam da nešto nije u redu, da nije dobro,
nije poželjno:“Taj pas ne bi trebao lajati.“ „Sunce ne bi trebalo biti tako vruće.“ „Ne bi
trebalo biti tako vjetrovito!“ Ako se složite s umom, tada patite. Ako se ne složite s njim, ostajete u Suštini, dopuštajući onome što jest da bude takvo kakvo jest.
Egoistički um će vam reći da prihvaćanje života znači da nikada nećete ništa
učiniti. On vas pokušava prestrašiti kako ne biste ništa prihvatili, prikazujući vam
prihvaćanje kao pasivnost, lijenost i pomanjkanje diskriminacije, koje ego smatra
opasnima za preživljavanje. Prihvaćanje je opasno, ali ono nije opasno za vaše
preživljavanje. Prihvaćanje je učinkovitija strategija za preživljavanje od onoga što ego ima za ponuditi. Prihvaćanje je ljubav, a ljubav vas povezuje sa svime, zato jer vas povezuje s onime tko vi stvarno jeste, a to je sve. Što bi moglo biti ljepše za preživljavanje od toga da ste povezani sa svime i da znate da ste vi sve? Ima li ikoji razlog da se Vi, kao Božansko, ne biste brinuli za sebe, kao kreaciju? Vi ste zbrinuti i tako su i svi drugi. Ego ne samo da ne može uzeti zasluge za vaše preživljavanje, nego se u njega uplitao više nego li je pomogao.
Nešto drugo osim vašeg ega živi vaš život, a što više to dopuštate, to više će to
preuzeti. Suština živi kroz vas i doživljava se kroz vas onoliko koliko joj to dopuštate.
Svaka osoba je izraz Suštine u većoj ili manjoj mjeri. Božansko se kreće, govori, radi,
stvara, smije se, igra, te radi kroz sve vas u onoj mjeri u kojoj mu to dopuštate, no ono je u svakome od vas. Ako želite imati iskustvo Božanskoga, imate ga! I tako je za sve druge ljude.
Vi niste odvojeni od Božanskoga. Ego je osjećaj da ste odvojena osoba, odvojena
od Božanskoga, no to je samo ideja. Ego je samo ideja, „Ja postojim kao odvojeni entitet.“
To nije istina. Vi ste Božansko prikriveno kao ljudsko biće. Što više uvidite da niste ono
što mislite da jeste, to više ćete doživjeti ono tko vi stvarno jeste i tko su svi drugi.
Božansko je svugdje.

 

izvor-  https://www.facebook.com/groups/1738977179574601/permalink/1801758196629832/