How to Develop the Four Primary Skills of All Meditation

         

 

 

Paul Cavel, Contributor
Waking Times
Emancipation or freedom from slavery and bondage is ultimately what the human spirit craves. From the perspective of your spirit, slavery encompasses how the attachments in your life—such as sex, material items, money, power and all that they bring—prevent you from being free. Bondage has to do with the ways in which your ego (or collection of identities) and your karmic loops bind you into the reality you experience, and thereby limit your human growth. So the question is: How can you free your spirit and, in so doing, realise your human potential?

Making The Body Conscious

In Taoism, whether you meditate for your health, stress relief, high-performance goals or more lofty spiritual pursuits, the journey commences by progressively and systematically making the body conscious. This awakening process must be developed to a relatively high degree in order to engage the middle ground of meditation, where a lot more emotional and mental stability is required. During every micro-step of the process, four primary skills form the foundation of all more advanced meditation practices, whether Taoist or any other genuine form of meditation. Using a pragmatic strategy, anyone can learn how to meditate, or hone, refine and boost the effectiveness of their current practice.

The Four Primary Skills

The four primary skills that enable all forms of meditation are:

• Presence—the ability to be in the here and now;
• Awareness—the ability to be conscious of what is;
• Focus—that which guides and directs your awareness;
• Concentration—that ability to stay on point and thereby generate a continuum of unified consciousness (at least to some degree).

Becoming Present

Your ability to use meditation as a tool to create change is governed by the quality of your practice; and that quality is governed by your ability to be present. Presence is the underlying structure that supports the higher and far more subtle methods of meditation. When you meditate for one hour, you may actually only be present for five minutes—possibly more, maybe less. Although whatever you are present to in meditation and for how long governs the potential outcome of your effort.

By definition, authentic masters (an entitlement that has become utterly thrashed and thoroughly exploited in the West) are capable of being continuously present and therefore can very powerfully affect the subject of their attention. Beginners (which we all are to varying degrees unless or until we become masters) drift in and out of consciousness, creating an intermittent, peek-a-boo experience. If we compare this waxing and waning presence to the accelerator of an airplane on the runway, the aircraft would never take flight as the engine revs would not produce enough thrust or speed.
In meditation practice, each stage of your development requires ever-more subtle levels of presence to energy. You start by becoming present to your body, but soon delve into the emotional and mental realms within yourself. That’s all fine and well, but awakening to the emotional and mental debris encrusted in your body can create a rollercoaster ride for the mind, causing dissociation—the opposite of being present. There’s no question that it can be challenging to remain present when the mind encounters the emotional and/or mental realms of either the past (e.g. memories, traumas or analysis), or the future (e.g. hopes, fears or planning).
When these energetically or emotionally charged, stored energies in the body are contacted, often times the mind swings like a pendulum between the past and future. So you need an anchor, a focal point on which to focus your mind and stay in the present moment: your physical body. Keeping the mind firmly rooted in the physical body allows the release of emotional-mental energies that have become trapped in the flesh—without the need to journey with them. This is why Water tradition Taoists pay so much credence to making the body conscious.

Expanding Your Awareness

Awareness is born out of presence. Once your ability to stay present is developed to a reasonable degree, you can become more consistently aware. Awareness of what is happening in any given moment may seem like a very basic function of the mind, but many people are becoming progressively more disconnected from their body, emotions and state of being—to the point of an epidemic. Almost everything in modern Western cultures creates dissociation from the body and other levels of our being—from drugs (whether pharmaceutical, legal or narcotics), information technology, entertainment, food (if you can call much of what is available food) to the impersonal ways we interact with our fellow human beings on a daily basis.
Awareness of what is sets the foundation for change, and creates the momentum necessary to enter into the realms of actually resolving the issues you encounter. Just try being aware while you’re spacing out… If you are not aware of any particular state, you cannot change that state. This is why acceptance is an important stage in all healing programmes. For example, until someone recognises that they are an alcoholic—i.e. becomes aware of their repeating behavioural pattern—they can do little to change the status quo.
When you focus your mind on any body part, energy and blood are drawn to that place. Energy follows the mind’s intent; and blood follows energy. With increased energy and blood flow, the focal point is flooded with life-sustaining energy and nutrients, which, together, upgrade the felt sensations in that localised area. With this heightened awareness, we can more easily feel deeper into the more subtle sensations in this space—that which is under the surface, not only the gross.
Feeling into your body not only changes your experience of your body, but allows you to go deeper into your being, especially into the emotional and mental realms. From there, you can begin the process of recognising your emotional and mental states. This awareness is what enables you to eventually let go of all that is negative or life- diminishing. (Of course this says nothing about whether the process will be easy or hard.)
In the beginning stages, simply recognising what is negative or detrimental to your development and having the willingness to let it go—whatever “it” is— can be enough to send you down the path that aligns with your deeper desires and aspirations.

Directing Your Focus

Focus guides your presence and awareness to a particular subject of your choice. As your mind becomes increasingly more present and aware through regular and ongoing practice, your ability to focus will also improve. Initially, you develop hard or laser focus, where progressive degrees of your mind are gathered into one stream and can then be applied to remove blockages in your body. You could think of sunrays being refined into a thin beam by a magnifying glass. The sun itself is not strong enough to ignite dry tinder, but through the magnifying glass you can amplify the intensity of the heat to the point that it does. When the mind is floating or dissociating, you will miss any opportunity to create change; conversely, when your mind is present, aware and focused, you can. Over time and with practice, your focus can transform from a hard laser-like type to a soft, relaxed type.
To make the shift to a softer focus, you must develop your ability to draw more and more of your mind into one stream of consciousness and become comfortable in this focused state. As you relax into the experience, you can more easily maintain it and stop the mind from segmenting. Initially, all your effort is required to gather your mind and focus, but with relaxed persistence you may soon find that you can sustain a gathered and focused mind with little effort, and eventually without any effort.

Creating a Stream of Concentration

Concentration is the means by which your focus can stay on point and be continuous. The degree to which you can concentrate determines the results you will gain from your meditation practice or any undertaking in life. Concentration by force of will can only be achieved in short bursts since it creates strain that inevitably causes stress under which the concentration breaks. Therefore, the softer your approach, the better the results. Yet if your focus is not sufficiently developed, then you will drift in and out: good ole spacing out. So in order to generate a stream of continuous concentration (one of the early definitions of meditation), you must develop focus:

• Focus arises from awareness;
• Awareness arises from presence.

Cyclical Learning

In Tao arts learning occurs in a cyclical rather than linear progression and, as any meditator knows, developing skill in more sophisticated practices is driven by the course of your growth. You cannot fully and completely develop one aspect of meditation, in body, mind or energy, without all other skills being developed in tandem.

• You begin with presence practices and train them to a certain degree—not to the point of perfection (which isn’t possible anyway), but until you can clearly identify some level of progress.
• Then, you continue around the circle to awareness practices, next to developing your focus and finally to your ability to concentrate.
• When you revisit presence practices, your ability to be aware, to focus and to concentrate has also grown, and can amplify and deepen your ability to be ever-more present.

It is impossible to completely separate the four primary skills as they are intrinsically linked. So by engaging or paying attention to one, you will automatically engage all others to some degree.
In Lao Tzu’s meditation tradition, the practitioner works around the circle time and time again, slowly sinking deeper into the depths of their mind and being with each revolution. However, the depth you achieve is not governed by the practices themselves, but rather by your patience and stamina from training regularly over time.

About the Author

Paul Cavel is the founder of Tao Meditation Arts, a London-based school established to teach the philosophy and secular practices of Taoism’s Water tradition, passed down by Lao Tzu and other lineage masters through time. Since 1987 Paul has studied the I Ching, Five Element Theory and Old Taoism in-depth, including qi gong, tai chi, bagua, yoga, qi gong tui na energy healing and meditation. http://www.circlewalking.com

source- http://www.wakingtimes.com/2014/11/29/develop-four-primary-skills-meditation/

Kako savladati ego

rebloged from alternativne informacije.com

Općenito znamo da je ego nešto što samo po sebi nije dobro, da je negdje nešto pošlo po krivu. To je riječ koju koristimo kada zapravo želimo predočiti sebe. I postoji jedna vrlo snažna izreka koja kaže: Naša će zadnja prepreka biti ego, zadatak koji ćemo trebati savladati bit će upravo ego. U biti, nisam siguran da li je među nama prisutan itko kome će to poći za rukom, jer je ego vrlo lukav. Ipak, nastavite svoj trud na svladavanju ega i dokažite mi suprotno! Bilo bi mi drago da mi dokažete suprotno da vidim da ste ga svladali.

U suštini dokaz da ste svladali ego je da ga ne izražavate. To značio kad je Jastvo ili duša kompletna, snažna, savršena, neovisno kakva je situacija, kompleksnost , intenzitet situacije ili neugoda koju mi situacija donosi ili može donijeti – ja posjedujem unutarnje izvore da ispravno odgovorim na situaciju. Tako ću znati da sam svladala ego. Stoga možete vidjeti u čemu se sastoji težina svladavanja ega. Da li razumijete u čemu se sastoji težina svladavanja ega? U suprotnom, kad nismo svjesni sebe, mi smo u egu.

Ipak moj prvenstveni cilj se NE sastoji u borbi poražavanja ega već u kreaciji svog pravog, prirodnog, istinskog Ja. Jer to će mi tad omogućiti da ne izražavam ono što u meni nije čisto, istinito, kompletno i savršeno. Dakle počeo sam s krajem a sad da krenemo iz početka, a to je zapitajmo se „Kada sam u svojoj osobnoj vječnosti po prvi puta izrazio ego?“ To je bilo kada Ja tj. moje pravo Ja nije više bilo (osjećalo se) samodostatno. Samodovoljno znači da ne moram tražiti izvana nešto što bi zadovoljilo moju unutarnju potrebu. Jer Ego započinje onda kada sam izgubila vezu sa istinskim sobom, istinskim ja. A čimgod krenem gledati van, znači da se u tom trenutku odvajam od prave sebe, gubim vezu sa sobom. A ego je upravo rezultat moje vlastite nepovezanosti sa sobom. Jer ego nije nešto što je trajno, ego je nešto što dolazi i odlazi. Ponekad ja mogu biti povezana sama sa sobom – kad doživljavam svoje unutrašnje kvalitete ego ne dolazi. I obrnuto, kad se osjetim manjkavo, otvaram vrata egu. Što znači samodostatan? To znači „trajno doživljavam iskustvo svoje unutrašnje kvalitete.“ Kad sam u tom stanju trajnosti, ego ne dolazi. No u određenom trenutku mogu se naći pred izazovom da ne osjećam taj stupanj kompletnosti. U trenutku kad prestanem osjećati samodostatnost, samodovoljnost, to je trenutak u kojem nastupa ego. Tu situaciju možemo usporediti s vožnjom automobila i količinom benzina u rezervoaru. Kad je rezervoar pun, mi vozimo i u određenom trenutku kad se rezervoar do pola isprazni, auto može i dalje voziti, no postajemo polako svjesni da ćemo prije ili kasnije, u jednom trenutku morati nešto učiniti oko tog nedostatka goriva jer znamo da će u nekom trenutku doći do pražnjenja rezervoara. U tom trenutku moramo postajati sve oprezniji jer se sad nalazimo u stadiju (na polovini tanka) kad je tank više prazan nego što je pun. Više u stadiju neimanja nego imanja. Što znači: ja sam katkad u svjesnosti sebe, a ponekad ne doživljavam istinskog sebe. Gledajući pritom na van, to se ne naziva odmah egom, nego ne-izražavanjem istinskog sebe. Kad nisam više svjesna sebe kao nematerijalnog bića, duhovnog bića, ne mogu svjedočiti o tome da sam nematerijalno biće i imam duhovna iskustva. No i dalje ja jesam. S obzirom da sam pomalo izgubila vezu s istinskim sobom a i dalje postojim, počinjem tražiti nešto s čim bih se identificirala i na taj se način definirala. Ego je u biti vrlo jednostavan. Štogod nisam istinska ja, ona nematerijalna duhovna osobnost, to je ego. Ego je identifikacija sa svim površnim ulogama koje nisu istinsko ja. To je vrlo vrlo suptilno i stoga je vrlo teško za shvatiti.

No, dobra okolnost što se tiče ega, sastoji se u tome da se ego može poistovjetiti s apsolutno bilo čime na svijetu osim s onim što ja (ili on ) doista jest,  svojim istinskim ja. Tako se mogu poistovjetiti sa svojom misli, bilo kojom misli, dobrom ili lošom. Mogu se poistovjetiti s načinom na koji se izražavam, ponašam, sa sobom kao pohleponom, mogu se smatrati egocentričnom osobom, mogu se identificirati sa svojim radnjama, postupcima, kao i rezultatima svojih radnji. Na primjer mogu se identificirati s pojmom „ja sam vrlo uspješna, ja sam ona koja zarađuje puno novaca“. Mogu se identificirati s novcem, „Možete me zvati Milion-dollar-man“. Mogu se identificirati sa svojom ulogom ili zanimanjem, ja sam doktor, ja sam nogometaš. Isto tako ego će imati selektivan način kako će odabirati s čim će se poistovjetiti, jer ne mogu odjednom biti sve to – i tako odabirem ono što se meni sviđa da se poistovjetim s tim. Identificirat ću se s onime što mi najbolje ide, naprimjer, ego se može poistovjetiti s nasiljem – ako moja moć, moje nasilje može potčiniti ljude da mi se klanjaju, mogu se poistovjetiti s idejom da na taj način mogu pokoriti svijet pa čak i postati gospodar svijeta; moj će se ego identificirati s tim nasiljem kao sredstvom da rastem.

Postoje dvije vrste ega:

ego superiornosti

i ego inferiornosti.

Moje je vjerovanje da svi mi prvotno nastojimo stvoriti ego superiornosti. To znači da sve što mogu osvojiti, potčiniti ili stvoriti svojim egom, to ću pokušavati učiniti i to će biti moj ego. Recimo da sam prije manifestirao nasilje i da su mi se ljudi klanjali i cijenili me zbog tog nasilja; potčinio sam mnoge ljude i ljudi su mi iskazivali poštovanje. No, sad kad sam došao na područje Hrvatske i Srbije, ljudi su znatno snažniji od mene i ne reagiraju na način na koji su to činili ljudi odakle dolazim. Sada sam u odnosu na njih malen i stoga moj pristup nasilja će rezultirati mojim porazom. Stoga, moj selektivan intelektualni ego će se tada zaustaviti s manifestiranjem superiornosti jer ga takav pristup više ne može održavati, nego će pribjeći suprotnom egu inferiornosti kao rezultat jer energija mog nasilja više nije dovoljna da porazi druge, i tada ću se osjećati: nisam dovoljno jak, mene nitko ne voli,  ne poštuje, itd.

Ego kao takav je dijelom izraz sebstva, sebe, no ne onog njegovog najdubljeg istinskog dijela. Ego će i dalje koristiti sve za sebe, i što je pametniji, on će tu svoju pametnost još više okrenuti protiv sebe. I čim više nisam u osobnoj stabilnosti, krećem se sve dalje i dalje u nestabilnost. Što sam više nestabilan, to se ego više razvija.

Ono što zovemo dobrota duše, istinskog sebstva, je kad se nalazimo u svjesnosti čistih kvaliteta, čistoće, mira, ljubavi, radosti, blaženstva… Što je onda prava svjesnost? Kad sam u svojoj čistoj svjersnosti, počivam na ljubavi, čistoći, miru, radosti, moja će svjesnost biti čista. Čista svjesnost ne može misliti krivo, činiti loše ili imati ikakve krive namjere jer je temeljena na čistim kvalitetama duše. Imati čistu svjesnost znači biti u suštini svog srca, stopljen u svojoj ljubavi, u svom miru, u svom znanju. I tad znate da vas ništa ne može pomaknuti iz tog stanja, i možete reći da ste potpuno stabilni i da ništa ne može kreirati ni najmanju nestabilnost.

Kada sjedimo u svom stanju čistog sebstva, potpuno smo stabilni. Ono što kreira nestabilnost jest odmicanje iz srca sebstva. Rezultat je da svjesnost tada više nije čista i namjera tada postaje iskrivljena. A kad imate krivu namjeru, u štogod da se Vaša snaga ili pamet usmjeri, iako vi prethodno možete imati mnogo postignuća, no s obzirom da sad postoji ego-stav, vaša će radnja biti usmjerena u krivom smjeru. Jer mi nikad ne znamo što donosi naredni trenutak, što život kroji, koja će iduća situacija izroniti, kakve će biti ljudske reakcije, koje su njihove namjere itd. I kako na cijelom svijetu ne postoji osoba koja je u potpunosti porazila ego, to znači da nikad ne možemo predmnijevati kakve će biti reakcija bilo koje osobe, svačija reakcija je nepredvidljiva jer svatko postupa u skladu s vlastitim interesima. Na primjer, možete reći nešto dobro o nekoj zajednici, no to možda neće koristiti nečijim tuđim interesima i ta osoba može pokrenuti određene proturadnje kojima će onemogućiti vašu da se ostvari. No netko tko ima ego, neće nikad otvoreno pokazati da se ne slaže s vašim prijedlogom, jer ego dolazi s puno suptilnijih razina no što mi možemo zamisliti; ta osoba može izgledati susretljivo, nastaviti se smješkati i dati vam slutiti kako se slaže, no u drugom trenutku može činiti sasvim suprotno. Na primjer u vojsci, na ratištu, ono što je interes cijele zajednice ne mora nužno biti i krajnji ishod. Vojska  koja se nalaze na bojištu može napasti neprijatelja na jedan ili drugi način. No, ako netko tko predvodi vojsku ima ego, on će preferirati opciju boja u kojem će dovesti svoje sudruge u opasnost, čak i pod cijenu da će dosta njegove vojske/sudrugova poginuti, samo kako bi dokazao kako je on bio velik čovjek koji se borio i porazio neprijatelja. No kad bi izabrao pristup borbe koji je najbolji za njegove suborce, možda ne bi mogao pokazati tu svoju moć i veličinu, ona ne bi bila tako vidljiva na van, ali bi njegova vojska pobijedila sa znatno manjim gubicima.

Isto tako, svatko od nas razvija ego na svoj jedinstven način u odnosu na svoju ulogu ili zanimanje, ono čime se bavimo. No, zašto ego više od svega drugog manifestira samointeres? Prije svega treba reći da je očito da ako se osjećamo nekompletni, samointeres nam služi kako bi tu sliku sebe upotpunili, i na taj način smatramo da je to nešto dobro, što vodi našem napretku. Samointeres odražava našu temeljnu potrebu sebstva da sebe upotpunimo kao kompletna bića. Pri tome samointeres percipiramo kao nešto što nije u koliziji ni s kim drugim, što neće nikog drugog povrijediti. Na taj način mi u pravilu naše želje za sebe, ono čemu stremino, smatramo dobrima. Želja isto tako može biti čista, na primjer želja da napredujem, da pomažem drugima, da postanem bolja osoba, i ona je istovremeno dobra i za druge. Stoga što čini razliku između čistog samointeresa (čiste želje) i samointeresa ega? Zašto je jedan dobar, a drugi nije? Odgovor je u biti jednostavan; sebstvo označava moje stvarno ja, ja postojim kao to sebstvo, ja sam duša, to sam ja zapravo. Kada sam svjesna svog pravog postojanja, svoje istine, kad sam u svjesnosti sebe i svoje čiste prirode, koji bi rezultat toga bio, što mislite? Nemam straha. Ne trebam se braniti, nema nesigurnosti ili bilo čega negativnog. Mogu napraviti ono što je dobro za mene, i ništa više od toga mi ne treba, naprosto činim ono što je potrebno u datom momentu. I tada ,očito ako sam čvrst u tom doživljaju sebe i svojih kvaliteta na taj (čist, istinit, miran) način, bit ću sklon to dijeliti s drugima i dijeliti svoje kvalitete s drugima.

Sad ćemo malo pojednostaviti stvari. Duša je u suštini izrazito društveno biće jer ona ne postoji sama na ovom svijetu, i prije nje je postojalo toliko mnogo duša, i stoga je prirodno da je duša povezana s brojnim drugim dušama. Ego je s druge strane vrlo nedruštveno biće. Zašto je tomu tako? Pa vrlo jednostavno: zato što je ego već nepovezan sa samim sobom kao čistim bićem pa kako onda može biti povezan s drugima? I sama činjenica da sam nepovezan sa sobom predstavlja nedruštvenost prema sebi, a to se onda odražava i na van. Ako se ne družim sa sobom, kako se mogu družiti s drugima? Ego će stoga biti vrlo kompleksan u pogledu društvenih odnosa. Na primjer, ukoliko si mi jako simpatičan, dostupan, ego će reći: „Okej, ti si dobar, i izražavat ću ti svoju ljubav.“ Ego favorizira tu osobu. Međutim, ako mi počneš stvarati probleme: „Čekaj, i vidjet ćeš ti.“ To će biti uvjetovana odobravanja, „dok si mi simpatičan, prihvaćat ću te, a ako mi slučajno ne budeš simpatičan, ako ćeš me kritizirati, onda si moj neprijatelj.“ S obzirom na to da svi živimo u zajednici, moramo se socijalizirati i ego će se morati povezivati s drugima. No ego nastupa tako da on određuje i uvjetuje način na koji će se povezati s drugime: ako mi daješ ljubav i želiš mi dobro, tada će se ego osjećati dobro i prihvatit će vas i dozvoliti da imate dobar odnos. No ako vi iz nekog razloga ne odobravate način ophođenja te druge (ego) osobe, njen pristup komuniciranja ili povezivanja, ako ga iz nekog razloga smatrate krivim ili licemjernim, tada će se ego osjećati napuštenim, nevoljenim i odbacit će vas iz svog društva, prekinut će s vama dobre odnose. Na primjer u Kolumbiji, narko mafija je imala pristup da dođu i ponude vam određenu svotu novca za vašu kompaniju, no ako vi odbijete njihovu ponudu, oni su uvjetovali da uzmete taj novac koji su oni ponudili ili ćete izgubiti život. „Ili kompanija ili metak.“ Na isti način ego nastupa uvjetovanjem (ucjenom): „Poveži se (onako kako sam si ja zamislio/la) ili umri (odbacujem te).“

Ego u biti preferira lakši, površniji način povezivanja, jer samim time što je nepovezan sa sobom ego je slab, nema energije i tako nema onu neophodnu zalihu energije koja bi mu trebala da bi se stvorili kompleksniji odnosi. I tako, kad imate pred sobom nekog s egom, neovisno kako loša osoba ili situacija može biti, ja mogu sa snagom svog istinskog sebstva pobijediti i promijeniti atmosferu i situaciju jer ego (s druge strane) nema snagu, ego je sam po sebi slab (uslijed nepovezanosti). Onaj tko je povezan sa sobom uvijek će biti nadmoćniji.

Što mi želimo općenito u žovotu? Želimo živjeti u savršenom svijetu. Savršen svijet označava situaciju koja mi idealno odgovara. To znači da je sve u harmoniji, ljudi, situacije – mi težimo tom tipu trenutka i situacije kad je sve oko nas u skladu. U tome je i cilj duhovnosti da smo u potpunom skladu sa sobom kako bi na taj način, ako primijetimo bilo što izvana kao neharmonično, da to uskladimo snagom svoje nutarnje uravnoteženosti i na taj se način harmoniziramo s vanjskim svijetom.

Ego je sebstvo iza maske i to sebstvo misli da je ono maska; te  možete reći da koju god čistu želju sebstvo ima, ego će ju uzeti, ali neće imati snagu da je ostvari na ispravan način, nego će je uslijed nedostatka vlastite snage upotrijebiti na krivi način. S obzirom na to da je bez snage, ego želi imati savršenu situaciju apriori. Kako ne posjeduje unutarnju snagu da harmonizira vanjsku situaciju, ego će nastojati kontrolirati vanjsku situaciju kako bi ona postala upravo onakva kakvu si je on zamislio ili na način na koji je on smatra uspješnom kroz svoju snagu kontrole. Ta kontrola ega se odražava i u jednoj izreci koja glasi: „Želim poštovanje sada.“

Ako netko zamijeni sliku o sebi s nekim tko on zapravo nije, on si svjesno ili nesvjesno mora lagati. Očito, ako trebate lagati, trebate trošiti znatno više energije, treba vam snage kako biste (prikrili istinu) i uvjerili sebe i okolinu (u neistinu) da ste netko tko zapravo niste. I tako, uvjeravate sebe da ste ono što niste, a k tomu nemate niti priliku dobiti pravi odgovor jer nemate pristup pravoj istini (istinskom sebstvu). No, podsvjesno to znate pa se krenete uvjeravati da ste netko/nešto (uloga) tko zapravo niste. Pored toga što nema pristupa svojoj pravoj prirodi, ego nastoji kontrolirati situaciju, tj. ostati unutar te lažne maske tako da traži potvrdu drugih da vide na isti način kao i on, kako bi se uvjerio da je stvar „pod kontrolom“. S obzirom na to da ego ulaže jako puno energije da stvori tu lažnu sliku, ukoliko izostane potvrda njegove zamišljene slike s druge strane, on će to percipirati kao opasnost, tj. da Viuništavate njegov mukotrpni rad i tad će se okrenuti protiv Vas da Vas uništi. Stoga možete razumjeti da će se egoistični ljudi družiti isključivo s onima kojinjih poštuju i gdje oni ne moraju trošiti odviše truda kako bi dobili poštovanje. Ili će vas – u suprotnom – nastojati impresionirati, zadiviti kako biste ga poštovali (silom tj. kontrolom). Ego će to činiti ukoliko ima dovoljno energije da vas impresionira da ga poštujete, a ukoliko nema energije da vas impresionira, on će se okrenuti protiv vas da vas uništiti.

Kao dodatni primjer ovog fenomena možemo uzeti cvijet. Cvijet sam po sebi ima miris, koji ima određeni intenzitet. Ukoliko u blizini nema drugih cvjetova, ljudi koji dođu u bizinu tog cvijeta osjetit će miris cvijeta i divit će mu se kako je to lijep i mirisan cvijet. No, ako u blizini postoje i drugi cvjetovi ili čak i neugodan mirisi, oni mogu prekriti miris ovog cvijeta i tad će ljudi reći da taj cvijet nema miris ili mogu reći da je to cvijet bez mirisa ili čak da ima loš miris. No ukoliko uzmete 10 kila tog cvijeta i ekstrahirate njegovu tekuću esenciju – kao parfem – i to proširite uokolo, ta esencija će imati toliku snagu da će nadjačati bilo koji miris ili smrad u okolini. Tada će se samo taj miris osjećati. I to je razlika između ega i pravog sebstva. Sad uviđate da ono što trebamo činiti jest to da trebamo ostati tako intenzivni u svojoj suštini da samja taj koji utječe na okolinu a ne da okolina utječe na mene. Koje su metode da se dosegne ta razina? Bez obzira koliko god mnogo socijalnog života ja imao, u najmanju ruku isto toliko, i još nešto više, bismo se trebali povezivati sa sobom iznutra. Jer voditi društveni život znači okretanje na van, povezivanje s vanjskim svijetom, a to postepeno vodi ka tome da se u jednom ternutku počinjemo odvajati od sebe iznutra, ovisno o tome koliko smo prethodno imali unutarnje zalihe snage. Kad jednom krenemo gubiti vezu iznutra, s načinom na koji prirodno djelujemo i izražavamo se, počinjemo se više povezivati s vanjskim. Ako sam više okrenut na izvanjsko, tada se u jednom trenutku – u namjeri da održim svoj izvanjski izražaj (engl. outside expression) za što uobičajeno koristim snagu iznutra – dogodi da ta snaga izostane i ego se potpuno okreće na van i preuzima vlast u punoj snazi. Jedan je savjet da shvatimo kako se možemo provjeriti jesmo li povezani iznutra ili izvana. Prije no što idete učiniti neku radnju, razmislite o tome što ćete činiti. Uobičajeno je da mi trošimo znatno više vremena na činjenje radnji nego na razmišljanje, no trebalo bi biti upravo obrnuto. Na primjer, 10 minuta promislite prije no što ćete nešto učiniti. I nakon što određena radnja završi, mi bismo si trebali dati vremena da malo promislimo o tom što se odvilo, je li ta radnja bila uspješna ili ne, kako se ja sad osjećam nakon toga itd. U suštini trebali bismo više vremena koristiti za promišljanje o onome iznutra, a manje o onome izvana. Stoga možete reći da bilo koja osoba koja je jako okrenuta na van će biti više sklona da (pasivno) potpadne pod utjecaj vanjskog društva nego što bi ona bila u mogućnosti utjecati na svoju okolinu (aktivno).

Uzmimo još jedan primjer drveta. Drvo je drvo zato što ima sjeme i sve informacije pohranjene u tom sjemenu omogućavaju tom drvetu rast. Sjeme ima informaciju, tj. znanje (odnosno život) o tom drvetu. No sjeme samo po sebi ne čini drvo, drvo treba dublje korijene i to korijenje predstavlja snagu drveta. I ljudi koji pročavaju botaniku i šumarstvo kažu da korijen i krošnja trebaju biti jednake veličine tj. ono što se nalazi iznad površine s aspekta volumena je jednako onome što se nalazi ispod površine. Sjeme i korijenje se nalazi ispod površine i ono je nevidljivo i u ovom našem kontekstu sjeme predstavlja unutarnji svijet duše, a krošnja izvanjske aktivnosti te duše. No sad, zamislite da otrgnete drvo iz njegova korijenja i postavite ga na udaljenost od 100 metara dalje. Drvo će izvana i dalje izgledati kao prije kad je imalo korijenje, imat će sve vanjske odlike drveta, no neće imati svoju suštinu. Drvo je odvojeno od svog sjemena i korijenja zapravo i ne može se smatrati drvetom. I iz daljine se mogu diviti tom drvetu kako je ono lijepo, kako ima divno šareno lišće, veliku krošnju, no nisam se približio i još uvijek nisam provjerio istinitost toga. I s malo kiše i vjetra, primjećujem da to drvo nije više tako snažno. Isto kao i kod drveta, ego predstavlja stanje kad više niste povezani sa sobom, kad izgubite svoje korijenje i svoju povezanost sa suštinom, nemate snagu unutrašnjeg života. I upravo zato što nema snagu, ego nužno mora pobijediti (uzeti tu snagu izvana) ili će umrijeti i za njega druga mogućnost ne postoji, jer se nalazi u trajnoj nesigurnosti. Ego je za svoj opstanak u stanju učiniti bilo što, pa i nešto vrlo loše, kako bi opstao jer se trajno osjeća ugrožen i učinit će bilo što ne bi li preživio.

Kad netko ima jako snažan ego, to znači da je potpuno poistovjećen s nečim što apsolutno nije, što ne odgovara stvarnosti. To znači da se potpuno odmaknuo od pravog sebe jer postoje različite razine odvojenosti od sebe koje pak onda za posljedicu imaju i različite vrste ega. S druge strane, možemo se pitati: Tko sam ja doista? Ja sam svjesna životna energija, to sam ja u svojoj suštini. Stoga kad sam u tom doživljaju (svoje prave prirode), tada cijenim život, držim ga dragocjenim i doživljavam ga kao dar. No kad prestanem u potpunosti biti povezan sa sobom kao svjesnim živim bićem, kad sam u potpunosti u svom ego-stadiju, tad niti ne znam što je uopće život, pa mu ne mogu niti davati važnost i poštivati ga. I tada ne mogu niti drugoga vidjeti kao život jer i druge percipiram onakvima kakav sam i sâm, bez života, bez vrijednosti. Na taj način ego si lako može opravdati uništavanje i ubijanje drugih. I to općenito objašnjava ubijanje ljudi danas u svijetu; oni sebi to objašnjavaju da ne ubijaju život nego neki ego koji sam po sebi nema vrijednosti, jer ni sami sebe ne vrednuju, ne cijene dragocjenost života. Tako možemo razumjeti zašto se ljudi u vrijeme rata poistovjećuju „ja sam vojnik, ja sam ta i ta vojska“, odvoje se od sebe. Kroz tu ulogu vojnika on si daje dozvolu da ubije nekog drugog, da muči neku osobu, ili da učini bilo što nažao nekome i to neće utjecati na njega osobno jer je on u ulozi vojnika. No s druge strane kad se vrati u svoj redovni civilni život, u određenu vrstu rutine i djelomično se poveže sa samim sobom, tad počinje uviđati što je zapravo činio i da je to možda bilo krivo, i javlja se savjest. Stoga ako imate ego, možete se veoma iznenaditi kako ćete reagirati u određenim situacijama. U nekim situacijama možda se još možete kontrolirati, ego još nema takvu snagu, takvu zastrašujuću veličinu, no iznenadili biste se u nekim situacijama na koji sve način možete (egom) reagirati.

I za završetak, da rezimiramo: zamislite si na koji način izražavate bilo koju vrijednost, vrlinu: bilo mir, ljubav, vedrinu, suosjećanje, strpljenje, bilo koju vrijednost, kako se osjećate, što doživljavate iznutra? Tri stvari su posrijedi:

1. osjećate se dobro
2. brzina vaših misli nije tako velika, i
3. imate dobar osjećaj da imate prilično dobru kontrolu nad sobom.

S druge strane, uzmimo bilo koju slabost, nedostatak, ili manu kao što je pohlepa, lijenost, arogancija, ljubomora  itd. Tada:

1. mislite brzo
2. ne osjećate se dobro, tj. osjećate se loše i
3. nemate kontrolu nad sobom.

Općenito govoreći kada doživljavate neki porok ili slabost, tada je na djelu izraz ega, dok kada doživljavate vrlinu, uživate u njoj, tada je na djelu istinsko sebstvo. Stoga treba voditi svoj život s takvom jasnoćom da kažete: „to okej, to je dobro za mene“. Možete reći „budi dobar, budi kvalitetan, izrazi vrijednost“ – to je izazov za naš svakodnevni život, da se osjećamo dobro bez obzira na to kakve situacije nam se događaju i da uvijek doživljavamo kvalitetu tj. sebe kao osobu punu kvaliteta koja može pobijediti tu situaciju. Tada ćemo biti uspješni. Drugim riječima, izreka „Budi dobro – čini dobro“ (Be good, do good), dakle trebali bismo biti tako dobro da ljudi s kojima dolazim u kontakt osjete dobrobit od mojih postupaka, kao i unutarnje zadovoljstvo.

- Michel Simon

source- http://alternativainformacije.com/2014/11/kako-savladati-ego/

Ocenas

“Oče naš” – Molitva Sjedinjenja

22 Subota Stu 2014

Posted by Bhaerava Kaala

 

“Oče naš,
Koji si na nebesima,
Da se sveti ime Tvoje,
Da dođe kraljevstvo Tvoje,
Da bude Volja Tvoja,
Kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).

Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas,
I otpusti (oprosti) nam dugove naše,
Kao što i mi opraštamo dužnicima našim,
I ne uvedi nas u napast (iskušenja),
Nego izbavi nas od Zloga.

Jer Tvoje je Kraljevstvo i Sila i Slava
Sada i uvijek i u vjekove vjekova.”

Molitva nije moljakanje Stvarnosti da nam udovolji vitalnim kretnjama, željama, očekivanjima ili strahovima i nadanjima. Svrha molitve je uništena baš kao što je uništena i svrha Učenja. Kada kažemo “molitva” u mislima imamo svakodnevni prikaz lika koji kleči i moljaka za uslugu projekciju Nebesa, ili Boga. Sliku koja je nametnuta pogrešnim tumačenjem i željom za manipulacijom od istih onih koji nam govore da su službenici Njegovi i da im je cilj Spasenje čovjeka i čovječanstva. Da li je?

Neću se osvrtati na manipulacije organizacije koja se proglašava Crkvom Kristovom, bila ona zapadna ili istočna, jer su obje zaglibile u ludilo i manipulaciju. Osvrnut ću se na Molitvu kao način Sjedinjenja sa Stvarnošću koja nije ništa drugo do Kraljevstvo Nebesko koje je u nama, u čovjeku, ali i cijeloj stvarnosti Univerzuma. Pokušat ću da ne miješam Učenja istoka i zapada kako bih vam pojasnio šta je u stvari Molitva, iako će to biti teško, jer postoji smo jedno Učenje o Spasenju ili Oslobođenju. I ono ne pripada nikome. Niti zapadu niti istoku. Ono pripada Čovječanstvu.

Molitva je način kojim usklađujete svoje vibracije ili svoju unutarnju stvarnost sa Višom Stvarnošću koja se naziva Bog, Apsolut, ili neko drugo ime koje vam odgovara ili odgovara Tradiciji koju slijedite. Molitva nije moljakanje za Čuda, ona je samo Čudo. Molitva nije podređeni položaj čovjeka u odnosu na neke vanzemaljce ili entitete koji ga kontroliraju. Ona nije manipulacija Boga koji zna šta nam treba ali ipak nam je dao molitvu da izmolimo čuda i usluge od entiteta koji je vječni sudac, koji nas je bacio na zemlju, izbacio iz imaginarnog Raja. Molitva nije vlasništvo crkve ili nekog oblika duhovnosti niti itko ima autorsko pravo na nju. Molitva ne služi tome da vam pokaže vašu nedostojnost, nesposobnost, nemoć da živite bez nekog iznad vas tko drži čizmu na vašoj glavi i čeka da mu se pokorite kao svaki dobri rob, kako nam se to inače servira.
Molitva je duboki odnos u kojem individua shvaća da je “stvorena na sliku Njegovu” i kroz nju pokušava ili ulaže Napor, Pokoru, da postane “dostojna” da mu bude “udahnut Život”. Molitva je način da “stvoren na sliku Njegovu” postane naše Stvarno Buđenje, jer samo onaj koji je Budan je “stvoren na Sliku Njegovu”. On je istovjetan Njegovoj Manifestaciji i kroz Molitvu teži Sjedinjenju sa Njim. Tko je ON?
ON nije “on” već je “on” zamjenica koja ukazuje na Stvarnost koja se nalazi u pozadini i podržava sav stvoreni Univerzum. On nije manipulator, nije stvoren na “sliku čovječju” kako to imamo prilike vidjeti u primitivnim religioznim sistemima i duhovnosti. On ne može imati “sliku” niti nam služiti kao “idol” predstavljen ikonom, sličicom, imaginarnim simbolom. On nije objašnjiv jer je u dubini koju nismo ni dodirnuli, ali i širini koju ne percipiramo. Možemo koristiti Idol ali ne i biti opsjednuti njime. Možemo koristiti sliku Njegovu znajući da je ona samo pomoć u koncentraciji, usmjerenju uma ka Njemu, ali ne i biti hipnotizirani slikom jer smo zaboravili njenu svrhu.
Molitva nije magija, jer magija je način da se dođe do Stvarnosti indirektnim putem koristeći različita umijeća pomoću kojih pokušavamo stvarnost podrediti sebi. Udaljenost između Njega i nas ne postoji, niti je u vremenu niti je u prostoru. Magija i okultno ne smanjuje imaginarnu udaljenost već je dodatno ojačava. Oni su zamjena za Istinsko Sjedinjenje. “Ona je bezumna ili krivo usmjerena stvaralačka upotreba Uma.” Magija je vjerovanje da uzročnik problema može biti i ono što oslobađa problema. Vjerovanje da Ego može da da razrješenje i da nas oslobodi izvan djelovanja Stvarne Promisli. Ona uvijek sebi pripisuje moć i snagu, imaginarno koristeći Ideju Božanskog radi opravdanja. Otuda čak i Tantra govori da je sve što koriste magijsko-okultne metode upravo samo-zavaravanje i dublje tonjenje u zatvor ili močvaru iz koje želimo izaći.
Molitva ne služi kao Magija niti i u jednom dijelu održava takvu promisao kako se danas u nekim modernim učenjima i idejama pokušava pokazati ova Molitva.

Molitva je Nevinost Otvaranja i Iskrenost Sagledavanja svoje pozicije u odnosu na Višu poziciju te usuglašavanja sebe i Stvarnosti na način da se prepreka ili uzročnik odvojenosti transformira kroz Pokoru. Molitva je najdublja Meditacija ako se Meditacija tumači kao Sjedinjenje subjekta ili čovjeka sa Stvarnošću Univerzuma, ili Objekta.

Puko ponavljanje riječi koje se koriste nije Molitva. Riječi se koristi samo s jednim ciljem a to je usmjerenje dijela uma koji možemo da kontroliramo, tj. intelekta, ka Cilju. Riječi su SIMBOLI koji za sobom povlače ZNAČENJE koje ne može biti ukratko pojašnjeno i koje traži precizno kalibriranje cijelog sistema čovjeka. Počev od njega tijela, preko emocije, do intelekta. Svaka riječ u Molitvi ima specifično Značenje koje treba da aktivira Emociju koja iza tih riječi koristi, otvori Emotivni Centar Višem i kroz njega primi Utjecaje Višeg. Fizički položaj koji se koristi nema za cilj lažno pokoravanje, imaginarnu i umišljenu predanost imaginarnom bogu. Cilj položaja je da zajedno sa intelektom koji su pod određenom kontrolom čovjeka djeluju na njegovu Emociju budeći Devociju prema ono što riječ Božansko znači.

“Oče naš”
Sama riječ znači da mi nismo svoji stvoritelji, da je nešto drugo iza Postojanja koje osjećamo i da mi ne znamo da stvorimo sebe. Nije bitno da li ćemo misliti da je to neki lik muškarca kao oca, ili ćemo misliti da je stvoritelj žena. To su likovi, magija. Otac ili Majka je Stvarnost koja je pozadina svog Univerzuma, a tako i nas samih. Nazvati ga Bog, Apsolut, Najviša Svijest sasvim je svejedno jer to su samo tumačenja te Stvarnosti. Ali Otac nije nešto odvojeno od naše Prirode. To je stvarna Priroda čovjeka. Taj dio je najteži za prevazići i stoji kao prepreka unutar ove Molitve. Tek kada Razumijemo cijelu Molitvu razumjet ćemo zašto je ta prepreka umu stvarna. Otac nije odvojen od Sina jer Otac nije tjelesnost kao što ni Sin nije tjelesnost. Kada se tjelesnost vidi kao tjelesnost a ne kao odvojenost tada razumijevanje ove činjenice postaje logično u ovoj Molitvi. Otac je Svijest koja se dijeli sa Sinovljevom Sviješću. Ona je Jedno te Isto. Nije Otac stvorio tijelo, ono je produkt djelovanja Zakona Oca. Otac je podijelio Svijest u tijelo koje ste vi sami. Vaša Svijest, ili Svijest Sina je Očeva Svijest. Uvid da su svi Sinovi Oca je pomoć ovom Razumijevanju. Otuda niz savjeta, uputa kroz Svete Spise koji imaju za cilj pomoći ovom razumijevanju.

“Koji si na Nebesima”
Nebo označava Višu Stvarnost koja je Čovjekova Priroda. Ona je sam Cilj čovjekove težnje i Pokore. Otac je na Nebu jer je Nebo njegova Svijest iznad ljudske svakodnevne svijesti. Nebo je Svjesnost o svojoj Prirodi. Bog (Otac) je naša Priroda, naše Izvorište. Ono što mi jesmo u najdubljoj Stvarnosti ili Prirodi. On nije naše sadašnje stanje jer smo u sebi poistovjećeni sa kretnjama i tumačenjima Uma, vjeri u Magiju, vezani svijetom koji je kreacija ali ne i Kreator. Moramo znati da je Otac naša Izvorno i osjećati to, i da je “On na Nebu” iznad svakodnevne svijesti koju imamo i koja je naša Težnja, Pokora. Osjećati to onako kako nam Značenje ovih riječi govore.
“Oče naš, koji si na Nebesima” – Izvorište, Duša naše Duše, kojoj težimo je IZNAD sadašnje svijesti s kojom ulazimo u Molitvu, iznad umne magije u koju vjerujemo, svijeta koji smo kreirali misleći da je on Stvaran. Nebo označava Višu Prirodu, Zemlja označava Nižu ili Umno-ljudsku prirodu. Nije riječ o imaginarnom nebu ili nekoj zemlji kao što je ova. Riječ je Simbol koji ukazuje na Unutarnju Prirodu.

“Da se Sveti ime Tvoje”
Ili “Da je Sveto Ime Tvoje”. Svetost označava specifičnost prilaska Njemu koje goda da je njegove “ime”. Ime znači spominjanje, putem njega se “povezujemo” na Njega. Spominjanje Njega je sam najsvetiji čin. Ne uzimati “ime” njegovo uzalud, govoriti o Njemu, o Učenju svakodnevnim umom, svakodnevnim značenjem iz svakodnevnog stanja. Kada to Razumijemo onda svaki čin u kojem je On u našoj svijesti postaje Sveti. Molitva je Sveti Čin u kojem spominjemo Njega sa najsvetijim Značenjem koje to za nas može biti, ili imati. On, Otac je naša Izvornost, naša najsvetija percepcija. Mi Molitvom radimo Pokoru da se naš Um ili naša unutarnja psihologija otvori Njemu, da je On ispuni. Čin Svjesnosti našeg Izvorišta je Sveti Čin, Njegovo Ime je Sveto i iznad “imena” našeg u svakodnevnom životu kada reagiramo i živimo iz uvjetovanog Uma.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje” – Znanje i Osjećaj da je On moje Izvorište koje nije u svakodnevnom umu i doživljaju već na Nebu kojem težim kao Unutarnji entitet ili psihologija, Nebu koje je moje Istinsko Stanje otvara Srce, Emociju (ne vitalnu silu koju nazivate emocijom) – Devociju – kroz Čin koji je najsvetije što mogu da učinim, da se predam tome znajući da se Predajem Izvorištu koje je moj Otac.
Već ovaj način Razumijevanja može proizvesti plač. Plač ne znači ništa doli djelomično spuštanje Blaženstva Priznavanja i Prepoznavanja Više Prirode, ali i odustajanje od Ega ukoliko je on iskren i spontan. Ne obraćajte previše pažnje na to posljedicu već usmjeravajte svijesti još dalje ili dublje.

“Da dođe Kraljevstvo (Carstvo) Tvoje”
Sam Čin Molitve ukazuje na moju spremnost da se Predam onome što sam Prepoznao kao svoje Izvorište. Da se Viša Svijest, Očeva Svijest spusti na moj svakodnevni Um i da ga transformira. Kraljevstvo Nebesko je Najviše Stanje Svijesti koje je vaša Priroda koje je sam Otac. Mi ne možemo zamisliti šta je to, ali možemo osjetiti da IDEMO ka tome, možemo razumjeti da je ovo način da do njega dođemo. Kada se Sjedinimo sa Ocem tada ćemo znati šta je to. Sada je to za nas naša najdublja Priroda kojoj težimo, koja je Stvarna i koju želimo da spustimo na naš svakodnevni život, s kojom želimo transformirati svoj Um, tijelo, Život.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje” – Samo onda kada percipiramo život, sebe, druge kroz Njegovo Kraljevstvo ili Njegovo Stanje Svijesti koje je manifestacija Njega Samog tada možemo da odradimo druge dijelove Molitve. Tada možemo da transformiramo život i sebe. Otac koji je naša Priroda, naše Izvorište, Duša naše Duše koji je na Višim dijelovima nas samih, u pozadini našeg Uma i života, koji je Svet, uzvišen, ispunjen Višim Značenjem, najvišim Kvalitetama i ka kojem težimo svakim Dahom, “da dođe Kraljevstvo Njegovo” da se spusti na nas Svijest koja je naša Priroda, da ispuni svaki aspekt nas, naš um, naše tijelo, naše emocije, naš život, ljude oko nas.

“Da bude Volja Tvoja
Volja Prirode a ne magija Uma, ne magija iluzije koje nas drži u zatvoru viđenja i percepcije koju stalno imamo. Prihvaćamo, iskazujemo dobrodošlicu Svetom Nebu koji je sam Otac kao Duša naše Duše. Tu Volju želimo. Ne komandu nižeg uma, vitalnih kretnji želja i očekivanja, uvjetovanja percepcijom i čulima, uvjerenjima i strahovima. Blaženstvo Rađa početak Sjedinjenja sa Njima u kojem nema razlike između Njega i naše Prirode i taj osjećaj Povezivanja nazivamo Ljubav. To je Odnos u kojem ne postoji dva, već samo Jedan. To je istinsko značenje da “smo svi Jedno”. On je sve oko nas, On je naš drug ali i neprijatelj, On je naš Voljeni, On je svijet u kojem smo. I Njegovu Volju želimo kako na Unutarnjem svijetu koji je sama naša psihologija tako i na vanjskom koji je naša projekcija unutarnjeg svijeta. Samo ta Volja je Istinska Volja i između naše volje i Njegove Volje ne smije biti razlike, jer je Izvorište ono koje je Stvarno i samim tim Njegova Volja koja je moja – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja”.

“Kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).”
Kraljeva Volja je Volja u zemlji kojom on vlada, čiji je on gospodar. Njegova Volja je jedina Volja koja je vladalac Neba čiji je on Kralj. Kroz duboko prihvaćanje naše Prirode koje je sam On, i kojem vlada Njegova Volja želimo da Njegova Volja “dođe na Zemlju” koja je naša niža priroda. Zemlja je simbol čovjeka i njegova Uma. Ovim izričemo Otvorenost i Spremnost da se Predamo izvornoj Prirodi koja je On. Time predajemo svoju samo-volju, svoje sebe-ljublje, egoizam Višem kao “žrtvu”, kao Prinos Oltaru Neba. Sada je Molitva dobila svoj smisao. Sada nam je rekla što je njen Cilj. To je Unutarnje Sjedinjenje kompletne prirode čovjeka sa Njegovom Najvišom Prirodom, sa Ocem i želja, spremnost da otvorimo svoj svijet, zemlju, da ispuni Njegova Volja koje je Njegova Priroda koje je najdublje Razumijevanje, Predaja, Devocija, Stanje Svijesti koje transformira zemlju i Sjeme čini Zrelim za žetvu. To je vrhunska Devoacija u kojoj više nema razlike između vas i Njega i kroz koju Njegova Volja, Izvorno Stanje Prirode ispunjava i vašu svakodnevnu prirodu, vašu ljudskost i transformira je – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).”
Ovo je čin Predaje koja transformira “čovjeka” u Čovjeka koji je sama Njegova Manifestacija. Ovaj dio je Unutarnje Sjedinjenje i odnosi se na vašu najdublju stvarnost i Njegovu Stvarnost. Kroz ovaj dio omogućena je i unutarnje-vanjska transformacija. Bez njega nema transformacije Uma i “čovjeka”. Ovo je poravnavanje, Sjedinjenje ali i najdublje Razumijevanje onog što je vaša Priroda.

“Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas”
Dao sam oba prijevoda kako bi vam bilo jasnije šta se izriče ovim. Prvi dio je doveo do Prepoznavanja ali i Predaje vas onom što je Duša vaše Duše, Njegovoj Stvarnosti i priziv da se ta Stvarnost manifestira kroz Prepoznavanje i Predaju na vaš um i život. Sada KROZ Nju, Molitva vodi Razrješenju krajnosti, sukoba, krivice, projekcija na druge, itd.
“Kruh” nije kruh koji kupujemo u trgovini i ne označava hranu koju unosimo u tijelo. “Kruh” je UTISAK koji ste primili prvim dijelom ove Molitve. Kruh je Stanje koje vas je na trenutke preuzelo, to je vaša Istinska Hrana. Ali Kruh označava i sjedinjenje triju sila u vama koju samo On može učiniti. Kruh nastaje sjedinjenjem, tj. djelovanjem brašna, vode i vatre. Kada se dvije naizgled suprotne sile sjedine nastaje treća kao razrješenje ili posljedica, a to je u ovom slučaju Kruh. “Kruh” kao simbol je simbol Višeg Utiska koji je primljen Svjesno a to podrazumijeva Svijest koja stoji ispred Uma ili Osobnosti i u koju Utisak ulazi te biva “probavljen” dalje u vidu transformacije Energije u druge dijelove našeg Uma shodno gustoći energije koju taj dio koristi. Bez tog “kruha” mi ne možemo da preživimo.
Primiti svakodnevno Utisak koji nastaje dodirom Više Svijesti je hrana kojom se hrani naše Biće te razvija i raste dalje. On je prijeko potreban ukoliko želimo da se razvijamo i da se krećemo ka našoj Višoj Prirodi. Bez Utiska ili “kruha” koji dolazi iz Viših svjetova čovjek ne bi mogao da se razvija dalje. Njegova Priroda svaki trenutak šalje te Utiske, ali Osobnost je ta koji ne može da ih primi jer ta vrsta Utiska vibrira mnogo brže i jače od vibracija Osobnosti.
Ovim dijelom utiskujemo osjećaj Sjedinjenja koji smo doživjeli u kojoj god on mjeri bio ali i “programiramo” svoj Um da svakodnevno traži i bude otvoren tom Utisku, da ne zaboravlja svoje Izvorište, da svaki trenutak bude otvoren ka Višem i Kruhu koji od Njega dolazi. Priznajemo da bez Kruha od Njega mi ne možemo da se razvijamo i da unutarnje rastemo ali ni da transformiramo Nižu Prirodu u Višu – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas”. Svijesti koja se razvija, Biću koje raste svakodnevno treba Ljubav koja dolazi od njegova Oca (Majke), od Duše njegove Duše. To je jedina podrška koju ono ima i koja mu omogućuje da raste i postane Besmrtno.

“I otpusti (oprosti) nam dugove naše”
Opraštanje, Otpuštanje, Izmirenje, Pomirenje, Ravnoteža sve to su simboli Oprosta. Izgovoreni iz Stanja u kojem se nalazimo te ispravno Razumljivi dovode nas u Pomirenje sa “dugovima”, tzv. “grijesima”. Grijeh je promašen Cilj. Promašen Cilj je promašena svrha i motiv iz kojeg djeluje ka svijetu, ka sebi, ka drugima. Kada ne poznajemo sebe i svoju Prirodu mi smo u “grijehu” jer Osobnošću koja je zamjena za razvijeno Biće poistovjećujemo Sebe. Razumjeli smo da je naša Priroda sam On. Mi smo Sin Oca svog. Njegova Priroda je naša priroda, Njegova Volja je sada naša Volja. Razumijemo da smo u činu samo-zaborava učinili niz pogreški iz pogrješnih dijelova sebe, iz poistovjećivanja sa prolaznim. Sada Svetim Činom tražimo Razrješenje i dublje Razumijevanje naših grešaka, zamjerki, uvreda, optužbi drugih ali i samih nas. Njegova Milost, Milost naše Najviše Prirode je ono što neutralizira sve krajnosti i pogrešne reakcije, djelovanja, akcije. Uz duboko Sjedinjenje sa Njim izražavamo Kajanje ili Pokajanje – Kajanje je proces promjene uz pomoć Učenja i Sjedinjenja, a Pokajanje je trenutno promjena samog čovjeka – spremnost da svoje “dugove” platimo, ali i da drugima oprostimo sve što su nam u svom neznanju nanijeli. “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše”

“Kao što i mi opraštamo dužnicima našim”
Čin Opraštanje je dvojake prirode. Sjedinjenja ne može biti ukoliko postoje zamjerke, uvrede, ljutnja, mržnja ili bilo koji “dug” koji imamo prema drugima, prema svijetu ili Ocu. Kao što su nama naši Dugovi oprošteni u činu najdubljeg Razumijevanja sada taj čin mora biti poispoljen, tj. mora biti materijaliziran u svijetu u kojem živimo kao tijela i um. To je manifestacija i Put Čovjeka koji teži da bude “na sliku Njegovu”. Ovom Molitvom približavamo se onom što se zove Budan Čovjek ili “Čovjek na sliku Njegovu”. Sada to trebamo izraziti ka van, ka svijetu kojem prosuđujemo, sudimo umom koji je malo prije bio “pogrešan”. Oprost je Pomirenje, Otpuštanje zamjerki, uvreda, negativnih emocija koje smo usmjerili ka drugima ali i ka sebi i Ocu. Da bi Oprost ili Pomirenje djelovalo u nama mi moramo da ga upotrijebimo ka van, ka drugima jer smo stekli velik Dug prema Ocu i prema drugima. Ovim razumijete da je Um kojim smo prosudili problem, mehanizmi osobnosti su problem i kroz Pomirenje sa Sobom, sa Ocem to Pomirenje dijelimo dalje jer su svi Sinovi Oca našeg, svi su naša braća i On živi i u njima kao što živi i u nama. Pomiriti se sa svijetom i drugima je manifestacija Čovjeka koji je Budan u sebi, koji je Sjedinjen sa svojim Ocem, koji razumije da je prvorođeni Sin Oca svog. “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim.” Čovjeku koji Oprašta drugima samom bude Oprošteno jer je posvjedočio Stvarnost unutar drugog, Oca i Njegovo Kraljevstvo u Drugom i otpustio Dugove koje je drugima zamjerio.

“I ne uvedi nas u napast (iskušenja)”
Oprost, Sjedinjenje je sada, ali sutra možemo ponovo pogriješiti. Spuštanjem Svijesti na Um mi “molimo” da se svakodnevno sjetimo Istine koju smo doživjeli i unaprijed tražimo da se sjetimo u svakom iskušenju da je Njegova Volja ono što prihvaćamo, ono čemu težimo je Njegovo Kraljevstvo, On sam. Molimo da se sjetimo u najtežim trenutcima Istine koju smo doživjeli, koju znamo kako bi bili sposobni da se suočimo sa tim Saznanjem sa svim što doživljavamo i s čim se suočavamo na svom Putu ka potpunom Sjedinjenju. Imati mogućnost da se Sjetimo prije no što izvršimo djelo Cilj je kojem težimo. Prije no što prosudimo imati Sjećanje, prije no što osudimo imati Sjećanje, prije svake manifestacije sjetiti se Oca i onog čemu težimo. Kada u sve ulazimo sa tim Sjećanjem mi kroz sve dobivamo mogućnost da praktično primijenimo Znanje koje smo stekli. Da Njega u svaku akciju unesemo i da sa tom Spoznajom, tim Osjećajem, tim Saznanjem prođemo kroz svaku situaciju. Da situacija, poistovjećivanje sa Zlim ne preuzme naše Sjećanje i da se na vrijeme Sjetimo i Cilja, i Oca i onog čemu težimo i da kroz sve tražimo Njegovu Volju – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja)”.

“Nego izbavi nas od Zloga.”
Šta je Zlo? Zlo je sve što nas udaljava od Njegove Volje, od Saznanja da je On taj koji je naš Otac koji nam daje “kruh nasušni”, čijem Carstvu težimo, čiju Volju želimo i koje smo prepoznati kao našu Istinsku Prirodu. Zlo je Osobnost koja misli da je odvojena. Emocija i Misao koji vjeruju u sami u sebe, u svijet iluzije i prevare, ali i Zakoni koji djeluju kao Evolutivna Sila od Apsoluta, Boga ka njegovom obodu. Zlo je poistovjećenje u kojem zaboravljamo Oca i Sebe kao Sina – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja), nego izbavi nas od Zloga.”

“Jer Tvoje je Kraljevstvo i Sila i Slava
Sada i uvijek i u vjekove vjekova.”
Jednostavno. Odvojenost ne postoji. To je iluzija Osobnosti. Ovo je finalno i Sveto Potvrđivanje, Sveto Pomirenje. Njegov je Svijest i sve što je stvoreno. Mi samo manifestacija Njega, Njegovi Sinovi koji teže tome da im “On udahne Život”, tj. da postanemo Oslobođeni. Put je postati na “Njegovu Sliku” završetak i Besmrtnost je “Udahnuti Život”.

“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja), nego izbavi nas od Zloga Jer Tvoje je Kraljevstvo i Sila i Slava Sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin (Amen)”.

Dodatak:
Molitva izgovorena, učinjena bez svjesnosti nije molitva. Trebate biti svjesni svake riječi koju izgovarate u sebi ili naglas, znati njeno Značenje, osjećati šta to znači i truditi se skupiti generalni Utisak, Cjeloviti Utisak ove Molitve koju upućujemo s ciljem Buđenja ili Probuđenja. Možete zastati nakon svakog retka Molitve i osjetiti mnogo dublje nego dok izgovarate Molitvu, ili možete pratiti svaku riječ izgovarajući je polako i svjesno. Utisak koji primite, osjećaj koji se razvije je vaša Hrana i Dar Duha i samog Oca.

source-https://bhaeravakaala.wordpress.com/2014/11/22/oce-nas-molitva-sjedinjenja/comment-page-1/#comment-56

Nothing is solid: This is the world of Quantum Physics

Nothing is solid: This is the world of Quantum Physics

September 25, 2014 / 93459 views

Nobel Prize winning physicists have proven beyond doubt that the physical world is one large sea of energy that flashes into and out of being in milliseconds, over and over again.

Nothing is solid.

This is the world of Quantum Physics.

They have proven that thoughts are what put together and hold together this ever-changing energy field into the ‘objects’ that we see.

So why do we see a person instead of a flashing cluster of energy?

Think of a movie reel.

A movie is a collection of about 24 frames a second. Each frame is separated by a gap. However, because of the speed at which one frame replaces another, our eyes get cheated into thinking that we see a continuous and moving picture.

Think of television.

A TV tube is simply a tube with heaps of electrons hitting the screen in a certain way, creating the illusion of form and motion.

This is what all objects are anyway. You have 5 physical senses (sight, sound, touch, smell, and taste).

Each of these senses has a specific spectrum (for example, a dog hears a different range of sound than you do; a snake sees a different spectrum of light than you do; and so on).

In other words, your set of senses perceives the sea of energy from a certain limited standpoint and makes up an image from that.

It is not complete, nor is it accurate. It is just an interpretation.

All of our interpretations are solely based on the ‘internal map’ of reality that we have, and not the real truth. Our ‘map’ is a result of our personal life’s collective experiences.

Our thoughts are linked to this invisible energy and they determine what the energy forms. Your thoughts literally shift the universe on a particle-by-particle basis to create your physical life.
Look around you.

Everything you see in our physical world started as an idea, an idea that grew as it was shared and expressed, until it grew enough into a physical object through a number of steps.

You literally become what you think about most.

Your life becomes what you have imagined and believed in most.

The world is literally your mirror, enabling you to experience in the physical plane what you hold as your truth … until you change it.

Quantum physics shows us that the world is not the hard and unchangeable thing it may appear to be. Instead, it is a very fluid place continuously built up using our individual and collective thoughts.

What we think is true is really an illusion, almost like a magic trick.

Fortunately we have begun to uncover the illusion and most importantly, how to change it.
What is your body made of?

Nine systems comprise the human body including Circulatory, Digestive, Endocrine, Muscular, Nervous, Reproductive, Respiratory, Skeletal, and Urinary.

What are those made up of?

Tissues and organs.

What are tissues and organs made of?

Cells.

What are cells made of?

Molecules.

What are molecules made of?

Atoms.

What are atoms made of?

Sub-atomic particles.

What are subatomic particles made of?

Energy!

You and I are pure energy-light in its most beautiful and intelligent configuration. Energy that is constantly changing beneath the surface and you control it all with your powerful mind.

You are one big stellar and powerful Human Being.

If you could see yourself under a powerful electron microscope and conduct other experiments on yourself, you would see that you are made up of a cluster of ever-changing energy in the form of electrons, neutrons, photons and so on.

So is everything else around you. Quantum physics tells us that it is the act of observing an object that causes it to be there where and how we observe it.

An object does not exist independently of its observer! So, as you can see, your observation, your attention to something, and your intention, literally creates that thing.

This is scientific and proven.

Your world is made of spirit, mind and body.

Each of those three, spirit, mind and body, has a function that is unique to it and not shared with the other. What you see with your eyes and experience with your body is the physical world, which we shall call Body. Body is an effect, created by a cause.

This cause is Thought.

Body cannot create. It can only experience and be experienced … that is its unique function.
Thought cannot experience … it can only make up, create and interpret. It needs a world of relativity (the physical world, Body) to experience itself.

Spirit is All That Is, that which gives Life to Thought and Body.

Body has no power to create, although it gives the illusion of power to do so. This illusion is the cause of much frustration. Body is purely an effect and has no power to cause or create.

The key with all of this information is how do you learn to see the universe differently than you do now so that you can manifest everything you truly desire.

Credit: John Assaraf

source-https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=3506408591957880866#editor/target=post;postID=7099310203457090067

Ošo - Ne slušaj nikoga, ostani svoj

Ošo - Ne slušaj nikoga, ostani svoj

 

Ispričaću vam jednu priču, to je sufi priča: Starac i mladić su putovali sa magarcem. Skoro sustigli do grada; obojica su hodala pored magarca. Deca iz škole su prolazila pored njih, kikotala su se i smejala, i rekla, ‘Pogledajte ove budale, imaju pored sebe zdravog magarca, a oni pešače. Bar bi starac mogao da sedne na magarca.’

Slušajući decu, starac i mladić su se zapitali, ‘Šta da radimo? Ljudi nam se smeju i uskoro ćemo ući u grad, bolje da poslušamo ono što su rekli.’ Tako je starac seo na magarca, a mladić ih je pratio.

 Kada su se približili drugoj grupi ljudi, ovi su ih pogledali i rekli, ‘Pogledajte! - starac sedi na magarcu a jadni dečak hoda. To je besmisleno! Starac može da hoda, treba dečaku dopustiti da jaše na magarcu.’ Tako su se oni zamenili: starac je počeo da pešači, a dečaku je dozvoljeno da jaše.

Naišla je sledeća grupa i rekla, ‘Pogledajte ove budale! Izgleda da je onaj dečak vrlo arogantan. Možda je starac njegov otac ili učitelj a pešači, dok dečak sedi na magarcu - to je protiv pravila!’ Šta da rade? Obojica odlučiše da sada postoji još samo jedna mogućnost: sešće obojica na magarca; tako to i uradiše.

Tada je naišla sledeća grupa i rekla, ‘Pogledajte ove ljude, tako su nasilni! Jadni magarac skoro da je uginuo - dve osobe na jednom magarcu. Bolje bi bilo da oni nose magarca na svojim ramenima.’ Tako da su oni ponovo razgovarali, i utom su stigli do reke i mosta.

Skoro su stigli do kraja grada pa su mislili: ‘Bolje je da se ponašamo kako ljudi iz ovog grada misle, jer inače mogu da nas smatraju budalama.’ Zato su pronašli bambus, stavili ga na ramena, a magarca su nogama okačili za bambus i poneli ga. Magarac se bunio koliko to magarac može, njih ne možete tako lako na nešto prisiliti. Nastojao je da pobegne jer on nije pristalica društva i onoga što drugi kažu. Ali dvojica su za njega bila previše, prisilili su ga, pa je magarac morao da popusti.

---

Već je na sredini mosta gomila prilazila i svi su se okupili oko njih i govorili, ‘Pogledajte ove budale! Nikada nismo videli ovakve idiote - magarac je da se na njemu jaše, a ne da se nosi na ramenima. Jeste li sišli s uma?’
Oni su slušali dok se velika gomila okupljala. Magarac se uznemirio, toliko se uznemirio da je skočio i pao s mosta u reku i uginuo. Obojica strčaše dole, no - magarac je uginuo.

 Seli su pored njega i starac reče, ‘Sad slušaj…’ Ovo nije obična priča - starac je bio sufi Majstor, prosvetljena osoba, a mladić je bio učenik, i stari se Majstor trudio da mu da lekciju, jer sufiji uvek stvaraju situaciju; oni kažu da nećeš moći duboko da naučiš sve dok se ne stvori takva situacija. Ovo je za mladića bila prava situacija, sada je starac rekao, ‘Pogledaj: kao što je ovaj magarac mrtav, bićeš mrtav i ti ako previše budeš slušao ljude, ne brini šta drugi kažu jer ih ima milion i svi imaju sopstveni um, i svako će ti reći nešto drugo; svako ima svoje mišljenje, i ako slušaš tuđa mišljenja, to će biti tvoj kraj.’

Ne slušaj nikoga, ostani svoj. Samo prođi, budi ravnodušan. Ako svakog slušaš, svako će te podstrekivati da ideš ovim ili onim putem. Nikada nećeš biti sposoban da dođeš do svog najdubljeg centra.

Svako treba da bude ekscentričan. Ova engleska reč je veoma lepa; ona znači izvan centra, a mi je koristimo za ludake. Ali svi su ekscentrici, izvan centra, i ceo svet se trudi da ti pomogne da budeš ekscentričan jer te svako na to podstiče. Tvoja majka te podstiče prema severu, otac prema jugu, ujak radi nešto drugo, brat nešto drugo, tvoja žna, naravno, opet nešto drugo, i svi se trude da te negde gurnu. Vremenom će doći trenutak kad nećeš biti nigde. Ostaćeš na raskrsnici, bivajući guran od severa prema jugu, od juga prema istoku, od istoka prema zapadu, ne krećeš se nikuda. Vremenom će to postati tvoja prava situacija - postaćeš ekscentričan.

Takva je situacija. A ako nastaviš da slušaš druge a ne svoj unutrašnji centar, ova situacija će se nastaviti. Sve meditacije služe da postaneš centriran, a ne da budeš ekscentrik, da dospeš do tvog sopstvenog centra. Vremenom ćeš moći da se smeješ tuđim mišljenjima ili ćeš jednostavno moći da budeš ravnodušan. A jednom kada budeš centriran, postaćeš moćno biće; tada niko neće moći da te podbada, niko neće moći da te gura bilo kuda - jednostavno, niko neće biti drzak. Ti si tako moćan, centriran unutar sebe, da ako neko dođe sa svojim mišljenjem, zaboraviće ga kada ti priđe; svako ko dođe da te nekuda gurne jednostavno će zaboraviti zašto je došao. Ili, bolje, čim ti priđe blizu, odmah će svuda oko tebe osetiti snagu.

To je način da čovek postane toliko moćan da ga celokupno društvo, cela istorija ne može pomeriti nijedan inč. Na takav način su postojali Buda, Isus. Možeš ubiti Isusa, ali ga ne možeš pomeriti. Možeš uništiti njegovo telo, ali ga ni inč ne možeš pomeriti. Ne da je on nepopustljiv, tvrdoglav, ne, on je samo koncentrisan u svom sopstvenom biću - i on zna šta je za njega dobro, i on zna šta je za njega blagosloveno. To se već dogodilo; sada ga ne možeš zavesti za nove ciljeve, nijedan trgovac ne može da ga zavede ni za koji cilj. On je pronašao svoj dom. On može strpljivo da te sluša, ali ne možeš da ga pomeriš. On je centriran.

Ova centriranost je prva stvar zbog koje ćeš biti opušten i prirodan; inače, ako si prirodan i opušten, niko neće moći da te odvede nikuda. Zbog toga deci nije dopušteno da budu prirodna i opuštena, ona nisu dovoljno zrela da bi bila takva. Ako bi ona bila prirodna i opuštena i trčkarala svuda okolo, njihov život bi bio promašen. Prema tome, ja kažem da društvo ima zadatak koji je potreban. Ono štiti dete; ono je vrlo ranjivo, svako ga može uništiti; svetina je tu, ono nije sposobno da pronađe svoj put - njemu je potreban oklop karaktera. Ali ako taj oklop karaktera postane sav tvoj život, tada si izgubljen.

Ne treba da postaneš tvrđava, treba da postaneš majstor i treba da postaneš sposoban da izađeš iz nje. Inače ona neće biti zaštita; postaće zatvor. Morao bi da budeš sposoban da delaš van svog karaktera. Trebalo bi da budeš sposoban da, ako to situacija zahteva, odgovoriš na potpuno nov način. Ako je ta sposobnost izgubljena, postaješ krut, tada ne možeš da budeš opušten. Ako je ta sposobnost izgubljena, postaješ neprirodan, tada nisi fleksibilan.

Fleksibilnost je mladost, rigidnost je starost; više fleksibilnosti, više mladosti; više rigidnosti, više starosti.
Smrt je apsolutna krutost.
Život je apsolutna opuštenost i fleksibilnost.

(iz knjige " Tantra - vrhunsko razumevanje")  

 

source:  http://www.bebamur.com/blog/oso-ne-slusaj-nikoga-ostani-svoj

Ni svi energetski vampiri nisu isti – evo na kakve možete naići, i kako se od njih zaštititi

Koliko postoji ljudi i tokova energije, toliko ima i onih koji je žele posjedovati i iskoristiti u svoje svrhe. Dobrodošli u svijet “smrtnih vampira”…

ŽRTVA
Primorava vas da je slušate i vječito glumi žrtvu. Svijet je uvijek kriv za njenu nesreću, njeno držanje je klonulo i pored nje se i vi osjećate klonulo. Kada joj predložite rješenje, ona uvijek nađe izgovor da nastavi s “prežvakavanjem” istih problema. Na kraju razgovora je “kao nova”. Žali se na svakodnevne probleme, na navodne uvrede, prepričava jezive detalje svoje životne tragedije i očekuje sažaljenje… Vjerojatno se u djetinjstvu osjećala bespomoćno, jer šalje čitav niz signala kojima glumi bespomoćan plijen kojem je potrebna zaštita. Njena žrtva želi da joj pomogne, otvara se ka njoj i upućuje joj svoju energiju. Poslije određenog vremena, vampir iznenada prekida kontakt, čime izaziva bol.
Ograničite vrijeme koje provodite s ovakvom osobom. Umjesto da pokažete netrpeljivost, udahnite duboko i djelujte iz srca. Ako je u pitanju blizak prijatelj ili član porodice, recite mu da vas zamara da iznova govorite o istim stvarima i – ponudite rješenje. Recite mu da ste tu za njega – ako želi razgovarati o rješenjima. Recite da nemate vremena, i postepeno smanjite kontakt. Niste dužni da uvjeravate vampira u svoj stav. Budite hladni i nedodirljivi. Odredite jasno granice.

KRITIČAR
Zbog njega osjećate krivicu zbog toga što nešto niste učinili. On kritizira ili verbalno zlostavlja, stavom naučenim još u djetinjstvu. Otvorenije napada vaše energetsko polje stavovima poput: „Da nije tebe, sve bi bilo drugačije“, ili: „Nisi sposoban ni da jedeš sam“. Nikada ne ostavlja prostora za diskusiju. Ostavlja vas s osjećajem da ste neadekvatni i nekako osakaćeni. Neke prigovarače ne možete izbrisati iz svog života. Nerijetko pojedini kritičari maskiraju svoju kritiku nizom „dobrih djela“. Može se ponašati dobronamjerno i za to vrijeme praviti kompletnu analizu vaše ličnosti. Postavlja se kao onaj koji može riješiti sve vaše probleme i očekuje nešto zauzvrat. Postoje tipovi koji vrlo malo govore o sebi, a trude se saznati sve o drugome da bi uspostavili kontrolu.
Neophodno je da uspostavite granicu ovakvom ponašanju. Jasno recite da vam takvo ponašanje smeta. Potpuno suzdržano i odlučno, ujedno i distancirano, stavite mu do znanja da prestane s tim, jer vas povređuje. Zamislite da se nalazite u opni od bijele svjetlosti, koja propušta samo pozitivnost.

KRALJICA DRAME
Život je uvijek ekstreman, bilo da je dobar ili loš. Upada iz jedne krize u drugu, crpeći energiju iz kaosa. Gluma je njeno ime. Svoje izlaganje počinje s: „Nikada nećeš pogoditi što se dogodilo!“ Hipohondar je i, kada joj se na koži pojavi crveni plik, sigurna je da umire. Vječito se miri i raskida s partnerom i preuveličava stvari. Ako šef ne pohvali njen rad odmah, svima priča kako joj se sprema otkaz.
Duboko udahnite prije nego što vas kraljica uvuče u svoju priču. Recite sebi da možete izaći s njom na kraj i postavite jasne granice.

GOVORNIK
Nimalo ga ne interesiraju vaši osjećaji i zahtjeva glavnu ulogu u svemu. Bavi se samo sobom i svojim pričama, svojim vicevima, svojim mišljenjem. U početku vam može djelovati zabavno ali, kada se njegovi govori nižu u nedogled, počinjete se gubiti. Zavisan je od vlastitog glasa, priča previše, jer je napet i narcisoidan, što je samo zamjena za osjećaj emocionalne napuštenosti. Njegova mjesta napada su mjesta bez izlaza, poput automobila. Može izazivati i netrpeljivost i svađe, manipulirajući emocionalnim stanjima žrtve. Drugi, naprotiv, ne moraju biti dosadni, ali vaša energija misteriozno opada. U tom slučaju, dajte sebi dozvolu da odete.
Iskažite jasno svoje potrebe i budite pažljivi, jer su osjetljivi na odbijanje. Ne dozvolite da izgubite svoj spokoj. Dišite duboko i recite da ste tiha osoba koja malo govori. Također, recite da biste radije slušali muziku i da niste raspoloženi za razgovor.

PACIJENT
Postoje dva tipa ovog vampira. Prvi tip je netko tko vam djeluje kao da mu je neophodna potpuna transformacija. Ne trudi se da vas odvrati od namjere da ga promijenite, ali nije zainteresiran da se mijenja. Primjer je poznati srcelomac, koji je u vezi s osobom koja je uvjerena da će ga zadržati samo za sebe i da će se zbog nje promijeniti. Iako osjećate povezanost s tom osobom, ona vam ne mora uzvratiti. Drugi tip vas pretvara u svog savjetnika. Zove vas u svako doba i zamara svojim problemima postavši potpuno zavisan, kao dijete. U ovom odnosu nitko nije na dobitku.
Shvatite da drugi moraju preuzeti odgovornost za vlastiti život i da nije na vama da mijenjate bilo koga. Pokušaji da to ipak učinite – rezultirat će gubitkom energije. Vizualizirajte kako je vaša energija potpuno odvojena od njegove, stavite ruku na srčano središte i u sebi recite dotičnoj osobi da joj želite svako dobro i da poštujete njeno biće i život. Vaše energije se nigde ne preklapaju.

KRVOPIJA
Vođena zavišću, mržnjom ili željom za takmičenjem, srozava vašu energiju direktnim napadom. Uklonite takvu osobu iz okruženja po svaku cijenu. Najgora je kada vas satjera u kut i u vama izazove depresiju i kroničnu iscrpljenost. Ako takva osoba ipak mora ostati u blizini, nikada ne odgovarajte na zlobu zlobom. Recite joj da ne dozvoljavate da se tako ponaša prema vama i ne popuštajte.
Prekinite kontakt pogledom, disanjem vizualizirajte kako uvlačite nazad svaku izgubljenu iskru energije. Izdišite negativne vibracije kroz donji dio kičme, dodirnite taj dio. Zamislite kako crna sluz napušta vaše tijelo. Okupajte se i pijte puno vode. Sagorite štapić s mirisom kadulje u prostoriji gdje je boravio vampir.

SEKSUALNI MANIPULATORI
Koriste seks kao oružje kontrole, bilo kroz silovanje, pedofiliju i incest. Čak i u braku seks može predstavljati sredstvo kontrole i manipulacije. Uspostavlja se trajna energetska veza koja negativno utječe na žrtvu čitavog života.
Za ovakve slučajeve postoji samo jedan odgovor: prijaviti dotičnog policiji i udaljiti se od njega. Shvatite da za nasilje niste vi krivi. Suze su najbolji lijek – isplačite se i oprostite sebi. Spalite sliku ili neki predmet nasilnika – tada simbolički prekidate svaku vezu s njim. Vizualizirajte energiju u vidu crne sluzi kako napušta vaše tijelo kroz donji dio kičme.

PSIHOKINETIČKI VAMPIR
Spada u grupu svjesnih vampira, koji ima sposobnost da svoju životnu energiju usmjeri k određenoj osobi, stvari ili ideji. Ova moć vampiru služi za razbijanje zaštite energetskog polja. Snagu povećavaju magijom, ili imaju prirodnu sklonost k svesnom vampirizmu, poznatiju kao „urokljive oči“. Kaže se da osobe zelenih očiju rođene u znaku Škorpije imaju najjaču urokljivu moć. Vremenom, ovaj vampir samim svojim prisustvom oduzima energiju, a od presudne važnosti mogu biti vizualni kontakt i fizička prisutnost.
Najteži uticaj ovog vampira je kroz crnu magiju koja se skida točno određenim ritualima. Najduži način skidanja magije je odlazak u crkvu, molitva i pričest, posebno na mjestima gdje se nalaze svete mošti ili mirotočive ikone, koje posjeduju toliku moć da osobe potpuno transformiraju. Magijom u tijelo ulazi nečisti duh – izuzetno mračna energija. Postoje i brži načini poput bijelomagijskih rituala koje izvode za to obučene osobe. Protiv urokljivih očiju najčešće se koriste rekviziti poput crvenog konca, bijelog luka ili nakita.

ASTRALNI VAMPIR
Svoje djelovanje ostvaruje projekcijom svijesti izvan fizičkog tijela, na eterički ili na astralni plan. Eterički plan se odigrava za vrijeme budnog stanja i naročito tijekom uspavljivanja. Ukoliko se dogodi da osjetite eterički napad (senzitivne osobe to mogu osjetiti), odmah učinite meditaciju za jačanje aure ili molitvu za zaštitu u okviru vaše religijske prakse, ili zamolite svoje duhovne vodiče za zaštitu. Ukoliko osjetite napad tijekom uspavljivanja, odmah se razbudite, tako ćete prekinuti napad, i učinite gore navedeno. Meni se često događao napad pred uspavljivanje u vidu noćnog gušenja, iako nemam problema s plućima, od strane osobe koju sam odmah prepoznala, budući da sam veoma senzitivna. Ukoliko se dogodi u tijeku astralne projekcije, jednostavno se vratite u svoje fizičko tijelo, ili uradite metode zaštite dok ste na astralnom planu.

SLUČAJNI VAMPIR
Dolazite kući umorni zbog napornog posla, svom sinu koji je još uvijek nervozan zbog loše ocjene u školi, ili vas na stolu sačeka poruka vaše sestre da trebate kupiti namirnice. Vaša majka leži umorna i iscrpljena zbog bolesti, a vi ste umorni, prestravljeni i usamljeni u svom bolu. Ne znate kako se oduprijeti.
Potrebno je da postavite štit od bijele svjetlosti koji propušta samo pozitivnu energiju. Osiguravanje vaše vitalne snage nije sebično, ono pojačava vašu izdržljivost i sposobnost da volite. Definirajte svoj osobni prostor. Odredite udaljenost koja vam odgovara tijekom kontakta. Ukoliko ga netko uporno narušava, podložniji ste nerviranju i iscrpljivanju. Zamolite prijatelja da vam pomogne da definirate svoj prostor, tako što će stati preko puta vas na udaljenosti od otprilike pet metara. Zamolite ga da vam se postepeno približava. Točka na kojoj osjetite nelagodnost je granica vašeg osobnog prostora. Izaberite prostoriju u kojoj ćete boraviti kada želite povratiti energiju. Spavajte u odvojenoj prostoriji od supruga, ako vam to odgovara. Osmislite život u skladu sa svojim energetskim potrebama. Ukoliko ste pored osobe koja pati, držite distancu i u posjeu idite siti i odmorni. Zagrlite je, ali nemojte se svo vrijeme držati za nju.

ISCRPLJUJUĆA GOMILA
Vampiri se kreću u gužvi, koja je moguć izvor negativnih vibracija. Gužva u tržnom centru, zgradi aerodroma, autobusnoj stanici, crkvi, općini ili na trgu može vam isisati energiju. Boravak među ljudima koji se guraju, razgovaraju mobilnim telefonom ili vas guše svojim parfemom može iscrpiti, naročito ako nema prirodnog svjetla ili dotoka svježeg zraka. Energija gomile umije biti vrlo sputavajuća i iscrpljujuća. Ako je grupa vođena jednom sputavajućom idejom koja se razlikuje od vašeg unutarnjeg osjećaja, ili ako vas podređuje sebi, distancirajte se. Sačuvajte sebe.
Rješenje za boravak u gužvi jest da sa sobom ponesete voće ili drugu zdravu hranu da bi se brzo osvježili. Nikad ne zalazite u gužvu ako ste umorni, napeti ili bolesni. Na “gomilu” se navikavajte polako. Postavite štit, duboko dišite i fizički se distancirajte od ljudi. Nađite neki miran kutak, gdje možete sjesti. Meditirajte i zamislite spokojan prizor i budite tamo, osjećajući mirise, zvukove i oblike. Neka vas ljepota preporodi.

Izvor: internet, nepoznati autor

source:  http://alternativainformacije.com/2014/11/ni-svi-energetski-vampiri-nisu-isti-evo-na-kakve-mozete-naici-i-kako-se-od-njih-zastititi/