“Oče naš” – Molitva Sjedinjenja
22
Subota
Stu 2014
Posted
“Oče naš,
Koji si na nebesima,
Da se sveti ime Tvoje,
Da dođe kraljevstvo Tvoje,
Da bude Volja Tvoja,
Kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).
Koji si na nebesima,
Da se sveti ime Tvoje,
Da dođe kraljevstvo Tvoje,
Da bude Volja Tvoja,
Kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).
Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas,
I otpusti (oprosti) nam dugove naše,
Kao što i mi opraštamo dužnicima našim,
I ne uvedi nas u napast (iskušenja),
Nego izbavi nas od Zloga.
I otpusti (oprosti) nam dugove naše,
Kao što i mi opraštamo dužnicima našim,
I ne uvedi nas u napast (iskušenja),
Nego izbavi nas od Zloga.
Jer Tvoje je Kraljevstvo i Sila i Slava
Sada i uvijek i u vjekove vjekova.”
Sada i uvijek i u vjekove vjekova.”
Molitva nije moljakanje Stvarnosti da nam
udovolji vitalnim kretnjama, željama, očekivanjima ili strahovima i
nadanjima. Svrha molitve je uništena baš kao što je uništena i svrha
Učenja. Kada kažemo “molitva” u mislima imamo svakodnevni prikaz lika
koji kleči i moljaka za uslugu projekciju Nebesa, ili Boga. Sliku koja
je nametnuta pogrešnim tumačenjem i željom za manipulacijom od istih
onih koji nam govore da su službenici Njegovi i da im je cilj Spasenje
čovjeka i čovječanstva. Da li je?
Neću se osvrtati na manipulacije
organizacije koja se proglašava Crkvom Kristovom, bila ona zapadna ili
istočna, jer su obje zaglibile u ludilo i manipulaciju. Osvrnut ću se na
Molitvu kao način Sjedinjenja sa Stvarnošću koja nije ništa drugo do
Kraljevstvo Nebesko koje je u nama, u čovjeku, ali i cijeloj stvarnosti
Univerzuma. Pokušat ću da ne miješam Učenja istoka i zapada kako bih vam
pojasnio šta je u stvari Molitva, iako će to biti teško, jer postoji
smo jedno Učenje o Spasenju ili Oslobođenju. I ono ne pripada nikome.
Niti zapadu niti istoku. Ono pripada Čovječanstvu.
Molitva je način kojim usklađujete svoje vibracije ili svoju unutarnju stvarnost sa Višom Stvarnošću koja se naziva Bog,
Apsolut, ili neko drugo ime koje vam odgovara ili odgovara Tradiciji
koju slijedite. Molitva nije moljakanje za Čuda, ona je samo Čudo.
Molitva nije podređeni položaj čovjeka u odnosu na neke vanzemaljce ili
entitete koji ga kontroliraju. Ona nije manipulacija Boga koji zna šta
nam treba ali ipak nam je dao molitvu da izmolimo čuda i usluge od
entiteta koji je vječni sudac, koji nas je bacio na zemlju, izbacio iz
imaginarnog Raja. Molitva nije vlasništvo crkve ili nekog oblika
duhovnosti niti itko ima autorsko pravo na nju. Molitva ne služi tome da
vam pokaže vašu nedostojnost, nesposobnost, nemoć da živite bez nekog
iznad vas tko drži čizmu na vašoj glavi i čeka da mu se pokorite kao
svaki dobri rob, kako nam se to inače servira.
Molitva je duboki odnos u kojem individua shvaća da je “stvorena na sliku Njegovu” i kroz nju pokušava ili ulaže Napor, Pokoru, da postane “dostojna” da mu bude “udahnut Život”. Molitva je način da “stvoren na sliku Njegovu” postane naše Stvarno Buđenje, jer samo onaj koji je Budan je “stvoren na Sliku Njegovu”. On je istovjetan Njegovoj Manifestaciji i kroz Molitvu teži Sjedinjenju sa Njim. Tko je ON?
ON nije “on” već je “on” zamjenica koja ukazuje na Stvarnost koja se nalazi u pozadini i podržava sav stvoreni Univerzum. On nije manipulator, nije stvoren na “sliku čovječju” kako to imamo prilike vidjeti u primitivnim religioznim sistemima i duhovnosti. On ne može imati “sliku” niti nam služiti kao “idol” predstavljen ikonom, sličicom, imaginarnim simbolom. On nije objašnjiv jer je u dubini koju nismo ni dodirnuli, ali i širini koju ne percipiramo. Možemo koristiti Idol ali ne i biti opsjednuti njime. Možemo koristiti sliku Njegovu znajući da je ona samo pomoć u koncentraciji, usmjerenju uma ka Njemu, ali ne i biti hipnotizirani slikom jer smo zaboravili njenu svrhu.
Molitva nije magija, jer magija je način da se dođe do Stvarnosti indirektnim putem koristeći različita umijeća pomoću kojih pokušavamo stvarnost podrediti sebi. Udaljenost između Njega i nas ne postoji, niti je u vremenu niti je u prostoru. Magija i okultno ne smanjuje imaginarnu udaljenost već je dodatno ojačava. Oni su zamjena za Istinsko Sjedinjenje. “Ona je bezumna ili krivo usmjerena stvaralačka upotreba Uma.” Magija je vjerovanje da uzročnik problema može biti i ono što oslobađa problema. Vjerovanje da Ego može da da razrješenje i da nas oslobodi izvan djelovanja Stvarne Promisli. Ona uvijek sebi pripisuje moć i snagu, imaginarno koristeći Ideju Božanskog radi opravdanja. Otuda čak i Tantra govori da je sve što koriste magijsko-okultne metode upravo samo-zavaravanje i dublje tonjenje u zatvor ili močvaru iz koje želimo izaći.
Molitva ne služi kao Magija niti i u jednom dijelu održava takvu promisao kako se danas u nekim modernim učenjima i idejama pokušava pokazati ova Molitva.
Molitva je duboki odnos u kojem individua shvaća da je “stvorena na sliku Njegovu” i kroz nju pokušava ili ulaže Napor, Pokoru, da postane “dostojna” da mu bude “udahnut Život”. Molitva je način da “stvoren na sliku Njegovu” postane naše Stvarno Buđenje, jer samo onaj koji je Budan je “stvoren na Sliku Njegovu”. On je istovjetan Njegovoj Manifestaciji i kroz Molitvu teži Sjedinjenju sa Njim. Tko je ON?
ON nije “on” već je “on” zamjenica koja ukazuje na Stvarnost koja se nalazi u pozadini i podržava sav stvoreni Univerzum. On nije manipulator, nije stvoren na “sliku čovječju” kako to imamo prilike vidjeti u primitivnim religioznim sistemima i duhovnosti. On ne može imati “sliku” niti nam služiti kao “idol” predstavljen ikonom, sličicom, imaginarnim simbolom. On nije objašnjiv jer je u dubini koju nismo ni dodirnuli, ali i širini koju ne percipiramo. Možemo koristiti Idol ali ne i biti opsjednuti njime. Možemo koristiti sliku Njegovu znajući da je ona samo pomoć u koncentraciji, usmjerenju uma ka Njemu, ali ne i biti hipnotizirani slikom jer smo zaboravili njenu svrhu.
Molitva nije magija, jer magija je način da se dođe do Stvarnosti indirektnim putem koristeći različita umijeća pomoću kojih pokušavamo stvarnost podrediti sebi. Udaljenost između Njega i nas ne postoji, niti je u vremenu niti je u prostoru. Magija i okultno ne smanjuje imaginarnu udaljenost već je dodatno ojačava. Oni su zamjena za Istinsko Sjedinjenje. “Ona je bezumna ili krivo usmjerena stvaralačka upotreba Uma.” Magija je vjerovanje da uzročnik problema može biti i ono što oslobađa problema. Vjerovanje da Ego može da da razrješenje i da nas oslobodi izvan djelovanja Stvarne Promisli. Ona uvijek sebi pripisuje moć i snagu, imaginarno koristeći Ideju Božanskog radi opravdanja. Otuda čak i Tantra govori da je sve što koriste magijsko-okultne metode upravo samo-zavaravanje i dublje tonjenje u zatvor ili močvaru iz koje želimo izaći.
Molitva ne služi kao Magija niti i u jednom dijelu održava takvu promisao kako se danas u nekim modernim učenjima i idejama pokušava pokazati ova Molitva.
Molitva je Nevinost Otvaranja i Iskrenost
Sagledavanja svoje pozicije u odnosu na Višu poziciju te usuglašavanja
sebe i Stvarnosti na način da se prepreka ili uzročnik odvojenosti
transformira kroz Pokoru. Molitva je najdublja Meditacija ako se
Meditacija tumači kao Sjedinjenje subjekta ili čovjeka sa Stvarnošću
Univerzuma, ili Objekta.
Puko ponavljanje riječi koje se koriste
nije Molitva. Riječi se koristi samo s jednim ciljem a to je usmjerenje
dijela uma koji možemo da kontroliramo, tj. intelekta, ka Cilju. Riječi
su SIMBOLI koji za sobom povlače ZNAČENJE koje ne može biti ukratko
pojašnjeno i koje traži precizno kalibriranje cijelog sistema čovjeka.
Počev od njega tijela, preko emocije, do intelekta. Svaka riječ u
Molitvi ima specifično Značenje koje treba da aktivira Emociju koja iza
tih riječi koristi, otvori Emotivni Centar Višem i kroz njega primi
Utjecaje Višeg. Fizički položaj koji se koristi nema za cilj lažno
pokoravanje, imaginarnu i umišljenu predanost imaginarnom bogu. Cilj
položaja je da zajedno sa intelektom koji su pod određenom kontrolom
čovjeka djeluju na njegovu Emociju budeći Devociju prema ono što riječ
Božansko znači.
“Oče naš”
Sama riječ znači da mi nismo svoji stvoritelji, da je nešto drugo iza Postojanja koje osjećamo i da mi ne znamo da stvorimo sebe. Nije bitno da li ćemo misliti da je to neki lik muškarca kao oca, ili ćemo misliti da je stvoritelj žena. To su likovi, magija. Otac ili Majka je Stvarnost koja je pozadina svog Univerzuma, a tako i nas samih. Nazvati ga Bog, Apsolut, Najviša Svijest sasvim je svejedno jer to su samo tumačenja te Stvarnosti. Ali Otac nije nešto odvojeno od naše Prirode. To je stvarna Priroda čovjeka. Taj dio je najteži za prevazići i stoji kao prepreka unutar ove Molitve. Tek kada Razumijemo cijelu Molitvu razumjet ćemo zašto je ta prepreka umu stvarna. Otac nije odvojen od Sina jer Otac nije tjelesnost kao što ni Sin nije tjelesnost. Kada se tjelesnost vidi kao tjelesnost a ne kao odvojenost tada razumijevanje ove činjenice postaje logično u ovoj Molitvi. Otac je Svijest koja se dijeli sa Sinovljevom Sviješću. Ona je Jedno te Isto. Nije Otac stvorio tijelo, ono je produkt djelovanja Zakona Oca. Otac je podijelio Svijest u tijelo koje ste vi sami. Vaša Svijest, ili Svijest Sina je Očeva Svijest. Uvid da su svi Sinovi Oca je pomoć ovom Razumijevanju. Otuda niz savjeta, uputa kroz Svete Spise koji imaju za cilj pomoći ovom razumijevanju.
Sama riječ znači da mi nismo svoji stvoritelji, da je nešto drugo iza Postojanja koje osjećamo i da mi ne znamo da stvorimo sebe. Nije bitno da li ćemo misliti da je to neki lik muškarca kao oca, ili ćemo misliti da je stvoritelj žena. To su likovi, magija. Otac ili Majka je Stvarnost koja je pozadina svog Univerzuma, a tako i nas samih. Nazvati ga Bog, Apsolut, Najviša Svijest sasvim je svejedno jer to su samo tumačenja te Stvarnosti. Ali Otac nije nešto odvojeno od naše Prirode. To je stvarna Priroda čovjeka. Taj dio je najteži za prevazići i stoji kao prepreka unutar ove Molitve. Tek kada Razumijemo cijelu Molitvu razumjet ćemo zašto je ta prepreka umu stvarna. Otac nije odvojen od Sina jer Otac nije tjelesnost kao što ni Sin nije tjelesnost. Kada se tjelesnost vidi kao tjelesnost a ne kao odvojenost tada razumijevanje ove činjenice postaje logično u ovoj Molitvi. Otac je Svijest koja se dijeli sa Sinovljevom Sviješću. Ona je Jedno te Isto. Nije Otac stvorio tijelo, ono je produkt djelovanja Zakona Oca. Otac je podijelio Svijest u tijelo koje ste vi sami. Vaša Svijest, ili Svijest Sina je Očeva Svijest. Uvid da su svi Sinovi Oca je pomoć ovom Razumijevanju. Otuda niz savjeta, uputa kroz Svete Spise koji imaju za cilj pomoći ovom razumijevanju.
“Koji si na Nebesima”
Nebo označava Višu Stvarnost koja je Čovjekova Priroda. Ona je sam Cilj čovjekove težnje i Pokore. Otac je na Nebu jer je Nebo njegova Svijest iznad ljudske svakodnevne svijesti. Nebo je Svjesnost o svojoj Prirodi. Bog (Otac) je naša Priroda, naše Izvorište. Ono što mi jesmo u najdubljoj Stvarnosti ili Prirodi. On nije naše sadašnje stanje jer smo u sebi poistovjećeni sa kretnjama i tumačenjima Uma, vjeri u Magiju, vezani svijetom koji je kreacija ali ne i Kreator. Moramo znati da je Otac naša Izvorno i osjećati to, i da je “On na Nebu” iznad svakodnevne svijesti koju imamo i koja je naša Težnja, Pokora. Osjećati to onako kako nam Značenje ovih riječi govore.
“Oče naš, koji si na Nebesima” – Izvorište, Duša naše Duše, kojoj težimo je IZNAD sadašnje svijesti s kojom ulazimo u Molitvu, iznad umne magije u koju vjerujemo, svijeta koji smo kreirali misleći da je on Stvaran. Nebo označava Višu Prirodu, Zemlja označava Nižu ili Umno-ljudsku prirodu. Nije riječ o imaginarnom nebu ili nekoj zemlji kao što je ova. Riječ je Simbol koji ukazuje na Unutarnju Prirodu.
Nebo označava Višu Stvarnost koja je Čovjekova Priroda. Ona je sam Cilj čovjekove težnje i Pokore. Otac je na Nebu jer je Nebo njegova Svijest iznad ljudske svakodnevne svijesti. Nebo je Svjesnost o svojoj Prirodi. Bog (Otac) je naša Priroda, naše Izvorište. Ono što mi jesmo u najdubljoj Stvarnosti ili Prirodi. On nije naše sadašnje stanje jer smo u sebi poistovjećeni sa kretnjama i tumačenjima Uma, vjeri u Magiju, vezani svijetom koji je kreacija ali ne i Kreator. Moramo znati da je Otac naša Izvorno i osjećati to, i da je “On na Nebu” iznad svakodnevne svijesti koju imamo i koja je naša Težnja, Pokora. Osjećati to onako kako nam Značenje ovih riječi govore.
“Oče naš, koji si na Nebesima” – Izvorište, Duša naše Duše, kojoj težimo je IZNAD sadašnje svijesti s kojom ulazimo u Molitvu, iznad umne magije u koju vjerujemo, svijeta koji smo kreirali misleći da je on Stvaran. Nebo označava Višu Prirodu, Zemlja označava Nižu ili Umno-ljudsku prirodu. Nije riječ o imaginarnom nebu ili nekoj zemlji kao što je ova. Riječ je Simbol koji ukazuje na Unutarnju Prirodu.
“Da se Sveti ime Tvoje”
Ili “Da je Sveto Ime Tvoje”. Svetost označava specifičnost prilaska Njemu koje goda da je njegove “ime”. Ime znači spominjanje, putem njega se “povezujemo” na Njega. Spominjanje Njega je sam najsvetiji čin. Ne uzimati “ime” njegovo uzalud, govoriti o Njemu, o Učenju svakodnevnim umom, svakodnevnim značenjem iz svakodnevnog stanja. Kada to Razumijemo onda svaki čin u kojem je On u našoj svijesti postaje Sveti. Molitva je Sveti Čin u kojem spominjemo Njega sa najsvetijim Značenjem koje to za nas može biti, ili imati. On, Otac je naša Izvornost, naša najsvetija percepcija. Mi Molitvom radimo Pokoru da se naš Um ili naša unutarnja psihologija otvori Njemu, da je On ispuni. Čin Svjesnosti našeg Izvorišta je Sveti Čin, Njegovo Ime je Sveto i iznad “imena” našeg u svakodnevnom životu kada reagiramo i živimo iz uvjetovanog Uma.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje” – Znanje i Osjećaj da je On moje Izvorište koje nije u svakodnevnom umu i doživljaju već na Nebu kojem težim kao Unutarnji entitet ili psihologija, Nebu koje je moje Istinsko Stanje otvara Srce, Emociju (ne vitalnu silu koju nazivate emocijom) – Devociju – kroz Čin koji je najsvetije što mogu da učinim, da se predam tome znajući da se Predajem Izvorištu koje je moj Otac.
Već ovaj način Razumijevanja može proizvesti plač. Plač ne znači ništa doli djelomično spuštanje Blaženstva Priznavanja i Prepoznavanja Više Prirode, ali i odustajanje od Ega ukoliko je on iskren i spontan. Ne obraćajte previše pažnje na to posljedicu već usmjeravajte svijesti još dalje ili dublje.
Ili “Da je Sveto Ime Tvoje”. Svetost označava specifičnost prilaska Njemu koje goda da je njegove “ime”. Ime znači spominjanje, putem njega se “povezujemo” na Njega. Spominjanje Njega je sam najsvetiji čin. Ne uzimati “ime” njegovo uzalud, govoriti o Njemu, o Učenju svakodnevnim umom, svakodnevnim značenjem iz svakodnevnog stanja. Kada to Razumijemo onda svaki čin u kojem je On u našoj svijesti postaje Sveti. Molitva je Sveti Čin u kojem spominjemo Njega sa najsvetijim Značenjem koje to za nas može biti, ili imati. On, Otac je naša Izvornost, naša najsvetija percepcija. Mi Molitvom radimo Pokoru da se naš Um ili naša unutarnja psihologija otvori Njemu, da je On ispuni. Čin Svjesnosti našeg Izvorišta je Sveti Čin, Njegovo Ime je Sveto i iznad “imena” našeg u svakodnevnom životu kada reagiramo i živimo iz uvjetovanog Uma.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje” – Znanje i Osjećaj da je On moje Izvorište koje nije u svakodnevnom umu i doživljaju već na Nebu kojem težim kao Unutarnji entitet ili psihologija, Nebu koje je moje Istinsko Stanje otvara Srce, Emociju (ne vitalnu silu koju nazivate emocijom) – Devociju – kroz Čin koji je najsvetije što mogu da učinim, da se predam tome znajući da se Predajem Izvorištu koje je moj Otac.
Već ovaj način Razumijevanja može proizvesti plač. Plač ne znači ništa doli djelomično spuštanje Blaženstva Priznavanja i Prepoznavanja Više Prirode, ali i odustajanje od Ega ukoliko je on iskren i spontan. Ne obraćajte previše pažnje na to posljedicu već usmjeravajte svijesti još dalje ili dublje.
“Da dođe Kraljevstvo (Carstvo) Tvoje”
Sam Čin Molitve ukazuje na moju spremnost da se Predam onome što sam Prepoznao kao svoje Izvorište. Da se Viša Svijest, Očeva Svijest spusti na moj svakodnevni Um i da ga transformira. Kraljevstvo Nebesko je Najviše Stanje Svijesti koje je vaša Priroda koje je sam Otac. Mi ne možemo zamisliti šta je to, ali možemo osjetiti da IDEMO ka tome, možemo razumjeti da je ovo način da do njega dođemo. Kada se Sjedinimo sa Ocem tada ćemo znati šta je to. Sada je to za nas naša najdublja Priroda kojoj težimo, koja je Stvarna i koju želimo da spustimo na naš svakodnevni život, s kojom želimo transformirati svoj Um, tijelo, Život.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje” – Samo onda kada percipiramo život, sebe, druge kroz Njegovo Kraljevstvo ili Njegovo Stanje Svijesti koje je manifestacija Njega Samog tada možemo da odradimo druge dijelove Molitve. Tada možemo da transformiramo život i sebe. Otac koji je naša Priroda, naše Izvorište, Duša naše Duše koji je na Višim dijelovima nas samih, u pozadini našeg Uma i života, koji je Svet, uzvišen, ispunjen Višim Značenjem, najvišim Kvalitetama i ka kojem težimo svakim Dahom, “da dođe Kraljevstvo Njegovo” da se spusti na nas Svijest koja je naša Priroda, da ispuni svaki aspekt nas, naš um, naše tijelo, naše emocije, naš život, ljude oko nas.
Sam Čin Molitve ukazuje na moju spremnost da se Predam onome što sam Prepoznao kao svoje Izvorište. Da se Viša Svijest, Očeva Svijest spusti na moj svakodnevni Um i da ga transformira. Kraljevstvo Nebesko je Najviše Stanje Svijesti koje je vaša Priroda koje je sam Otac. Mi ne možemo zamisliti šta je to, ali možemo osjetiti da IDEMO ka tome, možemo razumjeti da je ovo način da do njega dođemo. Kada se Sjedinimo sa Ocem tada ćemo znati šta je to. Sada je to za nas naša najdublja Priroda kojoj težimo, koja je Stvarna i koju želimo da spustimo na naš svakodnevni život, s kojom želimo transformirati svoj Um, tijelo, Život.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje” – Samo onda kada percipiramo život, sebe, druge kroz Njegovo Kraljevstvo ili Njegovo Stanje Svijesti koje je manifestacija Njega Samog tada možemo da odradimo druge dijelove Molitve. Tada možemo da transformiramo život i sebe. Otac koji je naša Priroda, naše Izvorište, Duša naše Duše koji je na Višim dijelovima nas samih, u pozadini našeg Uma i života, koji je Svet, uzvišen, ispunjen Višim Značenjem, najvišim Kvalitetama i ka kojem težimo svakim Dahom, “da dođe Kraljevstvo Njegovo” da se spusti na nas Svijest koja je naša Priroda, da ispuni svaki aspekt nas, naš um, naše tijelo, naše emocije, naš život, ljude oko nas.
“Da bude Volja Tvoja
Volja Prirode a ne magija Uma, ne magija iluzije koje nas drži u zatvoru viđenja i percepcije koju stalno imamo. Prihvaćamo, iskazujemo dobrodošlicu Svetom Nebu koji je sam Otac kao Duša naše Duše. Tu Volju želimo. Ne komandu nižeg uma, vitalnih kretnji želja i očekivanja, uvjetovanja percepcijom i čulima, uvjerenjima i strahovima. Blaženstvo Rađa početak Sjedinjenja sa Njima u kojem nema razlike između Njega i naše Prirode i taj osjećaj Povezivanja nazivamo Ljubav. To je Odnos u kojem ne postoji dva, već samo Jedan. To je istinsko značenje da “smo svi Jedno”. On je sve oko nas, On je naš drug ali i neprijatelj, On je naš Voljeni, On je svijet u kojem smo. I Njegovu Volju želimo kako na Unutarnjem svijetu koji je sama naša psihologija tako i na vanjskom koji je naša projekcija unutarnjeg svijeta. Samo ta Volja je Istinska Volja i između naše volje i Njegove Volje ne smije biti razlike, jer je Izvorište ono koje je Stvarno i samim tim Njegova Volja koja je moja – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja”.
Volja Prirode a ne magija Uma, ne magija iluzije koje nas drži u zatvoru viđenja i percepcije koju stalno imamo. Prihvaćamo, iskazujemo dobrodošlicu Svetom Nebu koji je sam Otac kao Duša naše Duše. Tu Volju želimo. Ne komandu nižeg uma, vitalnih kretnji želja i očekivanja, uvjetovanja percepcijom i čulima, uvjerenjima i strahovima. Blaženstvo Rađa početak Sjedinjenja sa Njima u kojem nema razlike između Njega i naše Prirode i taj osjećaj Povezivanja nazivamo Ljubav. To je Odnos u kojem ne postoji dva, već samo Jedan. To je istinsko značenje da “smo svi Jedno”. On je sve oko nas, On je naš drug ali i neprijatelj, On je naš Voljeni, On je svijet u kojem smo. I Njegovu Volju želimo kako na Unutarnjem svijetu koji je sama naša psihologija tako i na vanjskom koji je naša projekcija unutarnjeg svijeta. Samo ta Volja je Istinska Volja i između naše volje i Njegove Volje ne smije biti razlike, jer je Izvorište ono koje je Stvarno i samim tim Njegova Volja koja je moja – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja”.
“Kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).”
Kraljeva Volja je Volja u zemlji kojom on vlada, čiji je on gospodar. Njegova Volja je jedina Volja koja je vladalac Neba čiji je on Kralj. Kroz duboko prihvaćanje naše Prirode koje je sam On, i kojem vlada Njegova Volja želimo da Njegova Volja “dođe na Zemlju” koja je naša niža priroda. Zemlja je simbol čovjeka i njegova Uma. Ovim izričemo Otvorenost i Spremnost da se Predamo izvornoj Prirodi koja je On. Time predajemo svoju samo-volju, svoje sebe-ljublje, egoizam Višem kao “žrtvu”, kao Prinos Oltaru Neba. Sada je Molitva dobila svoj smisao. Sada nam je rekla što je njen Cilj. To je Unutarnje Sjedinjenje kompletne prirode čovjeka sa Njegovom Najvišom Prirodom, sa Ocem i želja, spremnost da otvorimo svoj svijet, zemlju, da ispuni Njegova Volja koje je Njegova Priroda koje je najdublje Razumijevanje, Predaja, Devocija, Stanje Svijesti koje transformira zemlju i Sjeme čini Zrelim za žetvu. To je vrhunska Devoacija u kojoj više nema razlike između vas i Njega i kroz koju Njegova Volja, Izvorno Stanje Prirode ispunjava i vašu svakodnevnu prirodu, vašu ljudskost i transformira je – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).”
Ovo je čin Predaje koja transformira “čovjeka” u Čovjeka koji je sama Njegova Manifestacija. Ovaj dio je Unutarnje Sjedinjenje i odnosi se na vašu najdublju stvarnost i Njegovu Stvarnost. Kroz ovaj dio omogućena je i unutarnje-vanjska transformacija. Bez njega nema transformacije Uma i “čovjeka”. Ovo je poravnavanje, Sjedinjenje ali i najdublje Razumijevanje onog što je vaša Priroda.
Kraljeva Volja je Volja u zemlji kojom on vlada, čiji je on gospodar. Njegova Volja je jedina Volja koja je vladalac Neba čiji je on Kralj. Kroz duboko prihvaćanje naše Prirode koje je sam On, i kojem vlada Njegova Volja želimo da Njegova Volja “dođe na Zemlju” koja je naša niža priroda. Zemlja je simbol čovjeka i njegova Uma. Ovim izričemo Otvorenost i Spremnost da se Predamo izvornoj Prirodi koja je On. Time predajemo svoju samo-volju, svoje sebe-ljublje, egoizam Višem kao “žrtvu”, kao Prinos Oltaru Neba. Sada je Molitva dobila svoj smisao. Sada nam je rekla što je njen Cilj. To je Unutarnje Sjedinjenje kompletne prirode čovjeka sa Njegovom Najvišom Prirodom, sa Ocem i želja, spremnost da otvorimo svoj svijet, zemlju, da ispuni Njegova Volja koje je Njegova Priroda koje je najdublje Razumijevanje, Predaja, Devocija, Stanje Svijesti koje transformira zemlju i Sjeme čini Zrelim za žetvu. To je vrhunska Devoacija u kojoj više nema razlike između vas i Njega i kroz koju Njegova Volja, Izvorno Stanje Prirode ispunjava i vašu svakodnevnu prirodu, vašu ljudskost i transformira je – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima).”
Ovo je čin Predaje koja transformira “čovjeka” u Čovjeka koji je sama Njegova Manifestacija. Ovaj dio je Unutarnje Sjedinjenje i odnosi se na vašu najdublju stvarnost i Njegovu Stvarnost. Kroz ovaj dio omogućena je i unutarnje-vanjska transformacija. Bez njega nema transformacije Uma i “čovjeka”. Ovo je poravnavanje, Sjedinjenje ali i najdublje Razumijevanje onog što je vaša Priroda.
“Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas”
Dao sam oba prijevoda kako bi vam bilo jasnije šta se izriče ovim. Prvi dio je doveo do Prepoznavanja ali i Predaje vas onom što je Duša vaše Duše, Njegovoj Stvarnosti i priziv da se ta Stvarnost manifestira kroz Prepoznavanje i Predaju na vaš um i život. Sada KROZ Nju, Molitva vodi Razrješenju krajnosti, sukoba, krivice, projekcija na druge, itd.
“Kruh” nije kruh koji kupujemo u trgovini i ne označava hranu koju unosimo u tijelo. “Kruh” je UTISAK koji ste primili prvim dijelom ove Molitve. Kruh je Stanje koje vas je na trenutke preuzelo, to je vaša Istinska Hrana. Ali Kruh označava i sjedinjenje triju sila u vama koju samo On može učiniti. Kruh nastaje sjedinjenjem, tj. djelovanjem brašna, vode i vatre. Kada se dvije naizgled suprotne sile sjedine nastaje treća kao razrješenje ili posljedica, a to je u ovom slučaju Kruh. “Kruh” kao simbol je simbol Višeg Utiska koji je primljen Svjesno a to podrazumijeva Svijest koja stoji ispred Uma ili Osobnosti i u koju Utisak ulazi te biva “probavljen” dalje u vidu transformacije Energije u druge dijelove našeg Uma shodno gustoći energije koju taj dio koristi. Bez tog “kruha” mi ne možemo da preživimo.
Primiti svakodnevno Utisak koji nastaje dodirom Više Svijesti je hrana kojom se hrani naše Biće te razvija i raste dalje. On je prijeko potreban ukoliko želimo da se razvijamo i da se krećemo ka našoj Višoj Prirodi. Bez Utiska ili “kruha” koji dolazi iz Viših svjetova čovjek ne bi mogao da se razvija dalje. Njegova Priroda svaki trenutak šalje te Utiske, ali Osobnost je ta koji ne može da ih primi jer ta vrsta Utiska vibrira mnogo brže i jače od vibracija Osobnosti.
Ovim dijelom utiskujemo osjećaj Sjedinjenja koji smo doživjeli u kojoj god on mjeri bio ali i “programiramo” svoj Um da svakodnevno traži i bude otvoren tom Utisku, da ne zaboravlja svoje Izvorište, da svaki trenutak bude otvoren ka Višem i Kruhu koji od Njega dolazi. Priznajemo da bez Kruha od Njega mi ne možemo da se razvijamo i da unutarnje rastemo ali ni da transformiramo Nižu Prirodu u Višu – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas”. Svijesti koja se razvija, Biću koje raste svakodnevno treba Ljubav koja dolazi od njegova Oca (Majke), od Duše njegove Duše. To je jedina podrška koju ono ima i koja mu omogućuje da raste i postane Besmrtno.
Dao sam oba prijevoda kako bi vam bilo jasnije šta se izriče ovim. Prvi dio je doveo do Prepoznavanja ali i Predaje vas onom što je Duša vaše Duše, Njegovoj Stvarnosti i priziv da se ta Stvarnost manifestira kroz Prepoznavanje i Predaju na vaš um i život. Sada KROZ Nju, Molitva vodi Razrješenju krajnosti, sukoba, krivice, projekcija na druge, itd.
“Kruh” nije kruh koji kupujemo u trgovini i ne označava hranu koju unosimo u tijelo. “Kruh” je UTISAK koji ste primili prvim dijelom ove Molitve. Kruh je Stanje koje vas je na trenutke preuzelo, to je vaša Istinska Hrana. Ali Kruh označava i sjedinjenje triju sila u vama koju samo On može učiniti. Kruh nastaje sjedinjenjem, tj. djelovanjem brašna, vode i vatre. Kada se dvije naizgled suprotne sile sjedine nastaje treća kao razrješenje ili posljedica, a to je u ovom slučaju Kruh. “Kruh” kao simbol je simbol Višeg Utiska koji je primljen Svjesno a to podrazumijeva Svijest koja stoji ispred Uma ili Osobnosti i u koju Utisak ulazi te biva “probavljen” dalje u vidu transformacije Energije u druge dijelove našeg Uma shodno gustoći energije koju taj dio koristi. Bez tog “kruha” mi ne možemo da preživimo.
Primiti svakodnevno Utisak koji nastaje dodirom Više Svijesti je hrana kojom se hrani naše Biće te razvija i raste dalje. On je prijeko potreban ukoliko želimo da se razvijamo i da se krećemo ka našoj Višoj Prirodi. Bez Utiska ili “kruha” koji dolazi iz Viših svjetova čovjek ne bi mogao da se razvija dalje. Njegova Priroda svaki trenutak šalje te Utiske, ali Osobnost je ta koji ne može da ih primi jer ta vrsta Utiska vibrira mnogo brže i jače od vibracija Osobnosti.
Ovim dijelom utiskujemo osjećaj Sjedinjenja koji smo doživjeli u kojoj god on mjeri bio ali i “programiramo” svoj Um da svakodnevno traži i bude otvoren tom Utisku, da ne zaboravlja svoje Izvorište, da svaki trenutak bude otvoren ka Višem i Kruhu koji od Njega dolazi. Priznajemo da bez Kruha od Njega mi ne možemo da se razvijamo i da unutarnje rastemo ali ni da transformiramo Nižu Prirodu u Višu – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas”. Svijesti koja se razvija, Biću koje raste svakodnevno treba Ljubav koja dolazi od njegova Oca (Majke), od Duše njegove Duše. To je jedina podrška koju ono ima i koja mu omogućuje da raste i postane Besmrtno.
“I otpusti (oprosti) nam dugove naše”
Opraštanje, Otpuštanje, Izmirenje, Pomirenje, Ravnoteža sve to su simboli Oprosta. Izgovoreni iz Stanja u kojem se nalazimo te ispravno Razumljivi dovode nas u Pomirenje sa “dugovima”, tzv. “grijesima”. Grijeh je promašen Cilj. Promašen Cilj je promašena svrha i motiv iz kojeg djeluje ka svijetu, ka sebi, ka drugima. Kada ne poznajemo sebe i svoju Prirodu mi smo u “grijehu” jer Osobnošću koja je zamjena za razvijeno Biće poistovjećujemo Sebe. Razumjeli smo da je naša Priroda sam On. Mi smo Sin Oca svog. Njegova Priroda je naša priroda, Njegova Volja je sada naša Volja. Razumijemo da smo u činu samo-zaborava učinili niz pogreški iz pogrješnih dijelova sebe, iz poistovjećivanja sa prolaznim. Sada Svetim Činom tražimo Razrješenje i dublje Razumijevanje naših grešaka, zamjerki, uvreda, optužbi drugih ali i samih nas. Njegova Milost, Milost naše Najviše Prirode je ono što neutralizira sve krajnosti i pogrešne reakcije, djelovanja, akcije. Uz duboko Sjedinjenje sa Njim izražavamo Kajanje ili Pokajanje – Kajanje je proces promjene uz pomoć Učenja i Sjedinjenja, a Pokajanje je trenutno promjena samog čovjeka – spremnost da svoje “dugove” platimo, ali i da drugima oprostimo sve što su nam u svom neznanju nanijeli. “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše”
Opraštanje, Otpuštanje, Izmirenje, Pomirenje, Ravnoteža sve to su simboli Oprosta. Izgovoreni iz Stanja u kojem se nalazimo te ispravno Razumljivi dovode nas u Pomirenje sa “dugovima”, tzv. “grijesima”. Grijeh je promašen Cilj. Promašen Cilj je promašena svrha i motiv iz kojeg djeluje ka svijetu, ka sebi, ka drugima. Kada ne poznajemo sebe i svoju Prirodu mi smo u “grijehu” jer Osobnošću koja je zamjena za razvijeno Biće poistovjećujemo Sebe. Razumjeli smo da je naša Priroda sam On. Mi smo Sin Oca svog. Njegova Priroda je naša priroda, Njegova Volja je sada naša Volja. Razumijemo da smo u činu samo-zaborava učinili niz pogreški iz pogrješnih dijelova sebe, iz poistovjećivanja sa prolaznim. Sada Svetim Činom tražimo Razrješenje i dublje Razumijevanje naših grešaka, zamjerki, uvreda, optužbi drugih ali i samih nas. Njegova Milost, Milost naše Najviše Prirode je ono što neutralizira sve krajnosti i pogrešne reakcije, djelovanja, akcije. Uz duboko Sjedinjenje sa Njim izražavamo Kajanje ili Pokajanje – Kajanje je proces promjene uz pomoć Učenja i Sjedinjenja, a Pokajanje je trenutno promjena samog čovjeka – spremnost da svoje “dugove” platimo, ali i da drugima oprostimo sve što su nam u svom neznanju nanijeli. “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše”
“Kao što i mi opraštamo dužnicima našim”
Čin Opraštanje je dvojake prirode. Sjedinjenja ne može biti ukoliko postoje zamjerke, uvrede, ljutnja, mržnja ili bilo koji “dug” koji imamo prema drugima, prema svijetu ili Ocu. Kao što su nama naši Dugovi oprošteni u činu najdubljeg Razumijevanja sada taj čin mora biti poispoljen, tj. mora biti materijaliziran u svijetu u kojem živimo kao tijela i um. To je manifestacija i Put Čovjeka koji teži da bude “na sliku Njegovu”. Ovom Molitvom približavamo se onom što se zove Budan Čovjek ili “Čovjek na sliku Njegovu”. Sada to trebamo izraziti ka van, ka svijetu kojem prosuđujemo, sudimo umom koji je malo prije bio “pogrešan”. Oprost je Pomirenje, Otpuštanje zamjerki, uvreda, negativnih emocija koje smo usmjerili ka drugima ali i ka sebi i Ocu. Da bi Oprost ili Pomirenje djelovalo u nama mi moramo da ga upotrijebimo ka van, ka drugima jer smo stekli velik Dug prema Ocu i prema drugima. Ovim razumijete da je Um kojim smo prosudili problem, mehanizmi osobnosti su problem i kroz Pomirenje sa Sobom, sa Ocem to Pomirenje dijelimo dalje jer su svi Sinovi Oca našeg, svi su naša braća i On živi i u njima kao što živi i u nama. Pomiriti se sa svijetom i drugima je manifestacija Čovjeka koji je Budan u sebi, koji je Sjedinjen sa svojim Ocem, koji razumije da je prvorođeni Sin Oca svog. “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim.” Čovjeku koji Oprašta drugima samom bude Oprošteno jer je posvjedočio Stvarnost unutar drugog, Oca i Njegovo Kraljevstvo u Drugom i otpustio Dugove koje je drugima zamjerio.
Čin Opraštanje je dvojake prirode. Sjedinjenja ne može biti ukoliko postoje zamjerke, uvrede, ljutnja, mržnja ili bilo koji “dug” koji imamo prema drugima, prema svijetu ili Ocu. Kao što su nama naši Dugovi oprošteni u činu najdubljeg Razumijevanja sada taj čin mora biti poispoljen, tj. mora biti materijaliziran u svijetu u kojem živimo kao tijela i um. To je manifestacija i Put Čovjeka koji teži da bude “na sliku Njegovu”. Ovom Molitvom približavamo se onom što se zove Budan Čovjek ili “Čovjek na sliku Njegovu”. Sada to trebamo izraziti ka van, ka svijetu kojem prosuđujemo, sudimo umom koji je malo prije bio “pogrešan”. Oprost je Pomirenje, Otpuštanje zamjerki, uvreda, negativnih emocija koje smo usmjerili ka drugima ali i ka sebi i Ocu. Da bi Oprost ili Pomirenje djelovalo u nama mi moramo da ga upotrijebimo ka van, ka drugima jer smo stekli velik Dug prema Ocu i prema drugima. Ovim razumijete da je Um kojim smo prosudili problem, mehanizmi osobnosti su problem i kroz Pomirenje sa Sobom, sa Ocem to Pomirenje dijelimo dalje jer su svi Sinovi Oca našeg, svi su naša braća i On živi i u njima kao što živi i u nama. Pomiriti se sa svijetom i drugima je manifestacija Čovjeka koji je Budan u sebi, koji je Sjedinjen sa svojim Ocem, koji razumije da je prvorođeni Sin Oca svog. “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim.” Čovjeku koji Oprašta drugima samom bude Oprošteno jer je posvjedočio Stvarnost unutar drugog, Oca i Njegovo Kraljevstvo u Drugom i otpustio Dugove koje je drugima zamjerio.
“I ne uvedi nas u napast (iskušenja)”
Oprost, Sjedinjenje je sada, ali sutra možemo ponovo pogriješiti. Spuštanjem Svijesti na Um mi “molimo” da se svakodnevno sjetimo Istine koju smo doživjeli i unaprijed tražimo da se sjetimo u svakom iskušenju da je Njegova Volja ono što prihvaćamo, ono čemu težimo je Njegovo Kraljevstvo, On sam. Molimo da se sjetimo u najtežim trenutcima Istine koju smo doživjeli, koju znamo kako bi bili sposobni da se suočimo sa tim Saznanjem sa svim što doživljavamo i s čim se suočavamo na svom Putu ka potpunom Sjedinjenju. Imati mogućnost da se Sjetimo prije no što izvršimo djelo Cilj je kojem težimo. Prije no što prosudimo imati Sjećanje, prije no što osudimo imati Sjećanje, prije svake manifestacije sjetiti se Oca i onog čemu težimo. Kada u sve ulazimo sa tim Sjećanjem mi kroz sve dobivamo mogućnost da praktično primijenimo Znanje koje smo stekli. Da Njega u svaku akciju unesemo i da sa tom Spoznajom, tim Osjećajem, tim Saznanjem prođemo kroz svaku situaciju. Da situacija, poistovjećivanje sa Zlim ne preuzme naše Sjećanje i da se na vrijeme Sjetimo i Cilja, i Oca i onog čemu težimo i da kroz sve tražimo Njegovu Volju – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja)”.
Oprost, Sjedinjenje je sada, ali sutra možemo ponovo pogriješiti. Spuštanjem Svijesti na Um mi “molimo” da se svakodnevno sjetimo Istine koju smo doživjeli i unaprijed tražimo da se sjetimo u svakom iskušenju da je Njegova Volja ono što prihvaćamo, ono čemu težimo je Njegovo Kraljevstvo, On sam. Molimo da se sjetimo u najtežim trenutcima Istine koju smo doživjeli, koju znamo kako bi bili sposobni da se suočimo sa tim Saznanjem sa svim što doživljavamo i s čim se suočavamo na svom Putu ka potpunom Sjedinjenju. Imati mogućnost da se Sjetimo prije no što izvršimo djelo Cilj je kojem težimo. Prije no što prosudimo imati Sjećanje, prije no što osudimo imati Sjećanje, prije svake manifestacije sjetiti se Oca i onog čemu težimo. Kada u sve ulazimo sa tim Sjećanjem mi kroz sve dobivamo mogućnost da praktično primijenimo Znanje koje smo stekli. Da Njega u svaku akciju unesemo i da sa tom Spoznajom, tim Osjećajem, tim Saznanjem prođemo kroz svaku situaciju. Da situacija, poistovjećivanje sa Zlim ne preuzme naše Sjećanje i da se na vrijeme Sjetimo i Cilja, i Oca i onog čemu težimo i da kroz sve tražimo Njegovu Volju – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja)”.
“Nego izbavi nas od Zloga.”
Šta je Zlo? Zlo je sve što nas udaljava od Njegove Volje, od Saznanja da je On taj koji je naš Otac koji nam daje “kruh nasušni”, čijem Carstvu težimo, čiju Volju želimo i koje smo prepoznati kao našu Istinsku Prirodu. Zlo je Osobnost koja misli da je odvojena. Emocija i Misao koji vjeruju u sami u sebe, u svijet iluzije i prevare, ali i Zakoni koji djeluju kao Evolutivna Sila od Apsoluta, Boga ka njegovom obodu. Zlo je poistovjećenje u kojem zaboravljamo Oca i Sebe kao Sina – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja), nego izbavi nas od Zloga.”
Šta je Zlo? Zlo je sve što nas udaljava od Njegove Volje, od Saznanja da je On taj koji je naš Otac koji nam daje “kruh nasušni”, čijem Carstvu težimo, čiju Volju želimo i koje smo prepoznati kao našu Istinsku Prirodu. Zlo je Osobnost koja misli da je odvojena. Emocija i Misao koji vjeruju u sami u sebe, u svijet iluzije i prevare, ali i Zakoni koji djeluju kao Evolutivna Sila od Apsoluta, Boga ka njegovom obodu. Zlo je poistovjećenje u kojem zaboravljamo Oca i Sebe kao Sina – “Oče naš, koji si na Nebesima, da je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja, kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast (iskušenja), nego izbavi nas od Zloga.”
“Jer Tvoje je Kraljevstvo i Sila i Slava
Sada i uvijek i u vjekove vjekova.”
Jednostavno. Odvojenost ne postoji. To je iluzija Osobnosti. Ovo je finalno i Sveto Potvrđivanje, Sveto Pomirenje. Njegov je Svijest i sve što je stvoreno. Mi samo manifestacija Njega, Njegovi Sinovi koji teže tome da im “On udahne Život”, tj. da postanemo Oslobođeni. Put je postati na “Njegovu Sliku” završetak i Besmrtnost je “Udahnuti Život”.
Sada i uvijek i u vjekove vjekova.”
Jednostavno. Odvojenost ne postoji. To je iluzija Osobnosti. Ovo je finalno i Sveto Potvrđivanje, Sveto Pomirenje. Njegov je Svijest i sve što je stvoreno. Mi samo manifestacija Njega, Njegovi Sinovi koji teže tome da im “On udahne Život”, tj. da postanemo Oslobođeni. Put je postati na “Njegovu Sliku” završetak i Besmrtnost je “Udahnuti Život”.
“Oče naš, koji si na Nebesima, da
je Sveto Ime Tvoje, da dođe Kraljevstvo Tvoje, da bude Volja Tvoja,
kako na Nebu, tako na Zemlji (i na zemlji kao što je na Nebesima). Kruh
naš svagdanji (nasušni) daj nam danas i otpusti (oprosti) nam dugove
naše, Kao što i mi opraštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast
(iskušenja), nego izbavi nas od Zloga Jer Tvoje je Kraljevstvo i Sila i
Slava Sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin (Amen)”.
Dodatak:
Molitva izgovorena, učinjena bez svjesnosti nije molitva. Trebate biti svjesni svake riječi koju izgovarate u sebi ili naglas, znati njeno Značenje, osjećati šta to znači i truditi se skupiti generalni Utisak, Cjeloviti Utisak ove Molitve koju upućujemo s ciljem Buđenja ili Probuđenja. Možete zastati nakon svakog retka Molitve i osjetiti mnogo dublje nego dok izgovarate Molitvu, ili možete pratiti svaku riječ izgovarajući je polako i svjesno. Utisak koji primite, osjećaj koji se razvije je vaša Hrana i Dar Duha i samog Oca.
Molitva izgovorena, učinjena bez svjesnosti nije molitva. Trebate biti svjesni svake riječi koju izgovarate u sebi ili naglas, znati njeno Značenje, osjećati šta to znači i truditi se skupiti generalni Utisak, Cjeloviti Utisak ove Molitve koju upućujemo s ciljem Buđenja ili Probuđenja. Možete zastati nakon svakog retka Molitve i osjetiti mnogo dublje nego dok izgovarate Molitvu, ili možete pratiti svaku riječ izgovarajući je polako i svjesno. Utisak koji primite, osjećaj koji se razvije je vaša Hrana i Dar Duha i samog Oca.
Нема коментара:
Постави коментар